Internacionalizacija oružanih sukoba koji su izbili u državama nastalim raspadom jugoslavenske federacije može se pojednostavljeno usporediti s uznapredovalom fazom uobičajene obiteljske svađe. Nakon što se sukobljeni članovi zajednice nisu uspjeli usuglasiti o mirnom razlazu agresivno djelovanje jednoga od njih dovelo je do fizičkoga nasilja. Ono je pak eskaliralo do te mjere da su njegovi odjeci počeli opasno narušavati udobnu dokolicu šire okoline zbog čega se ona odlučila na reakciju. Kada apeli, pozivi i zagovori nisu polučili priželjkivanim ishodom, odnosno smirenjem situacije, pri čemu treba napomenuti kako njegov sadržaj nije bio jednak za sve koji su ponudili pomoć, vanjski čimbenik odlučio se na izravnu intervenciju. Susjedi su, naime, pokucali na vrata, uljudno pričekali poziv, ušli u kuću i više ili manje udobno se razmjestili između sukobljenih članova nekoć, kako se smatralo, skladne zajednice. Temeljem “Rezolucije br. 743” Vijeća sigurnosti UN-a od 21. veljače 1992. godine više tisuća pripadnika mirovnih snaga, obilježenih iznad svega upečatljivim modroplavim kacigama, razmjestilo se između sukobljenih strana. Savjest je bila smirena, sukob zaustavljen (ili se barem tako činilo), problem iznesen izvan okvira kuće što je trebalo smanjiti strasti, a nemirni susjed dobio je novu priliku. Spomenuta usporedba možda i nije do kraja precizna, ali njezina srž jest. Kada do kraja ljeta 1992. godine mirovne snage UN-a (UNPROFOR) preuzmu službenu odgovornost u svima četirima zaštićenim područjima (UNPA zone: “Istok”, “Zapad”, “Sjever” i “Jug”) ključni pregovori o rješenju sukoba odvijat će se mahom izvan hrvatskih granica. Dakle, u drugoj etapi internacionalizacije oružani je sukob u Republici Hrvatskoj, na izvjestan način, zamrznut. Mirovne snage UN-a trebale su se pobrinuti da on takvim i ostane sve dok se na višim razinama odlučivanja ne pronađe dugoročnije mirovno rješenje. Na to je potrebno upozoriti jer se u hrvatskim medijima toga vremena
često moglo pročitati drugačije, odnosno kako su mirovne snage UN-a došle kako bi riješile sukob. Prema općeprihvaćenoj definiciji snage za očuvanje mira (eng. peacekeeping force) snage su međunarodnoga karaktera koje se pod mandatom Vijeća sigurnosti UN-a, a uz pristanak sukobljenih strana, razmještaju na kriznim područjima kako bi svojom nepristranom ulogom “pomogle” uspostavljanju mira.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’