Zoričina služba u „Legiji stranaca“ završava skupnim odlaskom Hrvata iz te postrojbe u rano ljeto 1991. godine. Nisu svi Hrvati napustili legiju u tom razdoblju jer neki iz objektivnih razloga to nisu ni mogli (nalazili su se u prekomorskim zemljama, obiteljski razlozi, itd.). No većina Hrvata jest napustila legiju, neki ranije, neki neposredno nakon odlaska Zoričine skupine. Velika skupina dobro se organizirala te je dvama automobilima, preko Italije i Slovenije, pristigla u Hrvatsku. U njoj su uz Zoricu bili pokojni Aldo Lučev, Miljenko Šimičević - Slave, Stanko Krešo, Joža Kamenar, Pero Vincetić i Damir Bartolić, a izvana im se pridružio visoki časnik legije, pobočnik Ilija Tot koji je umirovljenjem od legije nagrađen činom potpukovnika. Rastali su se na neželjen način od postrojbe jer kruta procedura legije nije dopuštala iznimke, pa čak ni za Zoričinih 18 i pol godina službe. Inače, legija je nakon Zaljevskoga rata ušla u jedno novo razdoblje, prilagodivši se suvremenim potrebama međunarodne zajednice. Postala je neizostavan čimbenik međunarodnih mirovnih misija pod okriljem UN-a, a po potrebama i dalje šalje postrojbe na intervencije u krizna svjetska žarišta. Djelovala je tako i u sklopu mirovne misije tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Krajem 1992. godine na područje Sarajeva prvi su pristigli pripadnici padobranske pukovnije, 2 REP-a koji su se kasnije rotirali s pripadnicima drugih pukovnija. Iako zbog statusa UN-a nisu imali uobičajenih borbenih djelovanja, odradili su nekoliko akcija, od kojih se posebno izdvaja čišćenje snajperskih gnijezda u okolici njihove baze. Koliko je značaj legije nakon rata u Iraku porastao, svjedoči činjenica da su po prvi puta dijelovi ostalih francuskih postrojbi u BiH bili podređeni zapovjedništvu „Legije stranaca“, iako su, naravno, ključni zapovjednici u tom stožeru bili Francuzi. Legionare se moglo raspoznati tijekom rata u BiH, tako i u kasnijim intervencijama u zemljama bivše Jugoslavije, kako po opremi i odorama tako i primjerice po vozilima.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’