Među hrvatskim zračnim asevima na Istočnoj fronti na poseban način ističe se Zdenko Avdić. Iako nije ostvario najviše zračnih pobjeda u vrlo kratkom razdoblju, tijekom samo 18 borbenih letova oborio je čak 10 protivničkih zrakoplova i postao as. S posljednjom pobjedom njegova kratka, ali učinkovita i nevjerojatna lovačka karijera naglo je prekinuta. U jednom od rijetkih intervjua koje je dao tek potkraj života opisuje svoju životnu filozofiju, kako je postao pilot, borbe na Istočnom frontu, te posljednju zračnu pobjedu i borbu u kojoj je izgubio lijevu ruku te svoj Križni i životni put.
Zdenko Avdić rođen je 13. kolovoza 1922. godine u Omišu u obitelji preobraćenog muslimana iz Bosne i Talijanke koja je imala svoj hotel. Avdić je još od djetinjstva bio zainteresiran za letenje i kada je u ljeto 1941. godine Zapovjedništvo Zrakoplovstva Nezavisne Države Hrvatske (ZNDH) tražilo mladiće koji su željeli postati piloti odmah je otišao u Zagreb i prijavio se.
Mene je u to da se prijavim u vojsku i zrakoplovstvo potaknula svakako jedna velika ljubav naprema domovini. I kad se malo čovjek okrene i pogleda u prošlost onda vidi koliko je ta Hrvatska, ta domovina patila što nije nikad željela tuđe. I uvijek su nas toliki koji su nas tobože zbog ljubavi prigrlili, prikliještili i iskorištavali do temelja. I sad kad je došla prilika da smo tu kao jedno specijalno jato pod njemačkom, može se reći upravom, jednom izobrazbom i gdje smo dobili de facto jednu visoku naobrazbu što se najbolje vidjelo na terenima. Jer bilo je dovoljno dva-četiri naše mese (lovački avion Messerschmit Me Bf-109 op.a.) protiv 10-20 lagova, jakova, migova i kako su se zvali (sovjetski lovački avioni LaGG-3, Jak-1, Mig-3 op.a.). Svakako u tom slučaju domovina je bila iznad svega. I sad je prilika bila da se pokaže neprijatelju, onome koji je imao onu parolu „Proleteri svih zemalja ujedinite se!“ da je prilika da pridonesemo svoj obol. I ja mislim kad se pogleda stvar suma sumarum da smo mi dosta, koliko smo mogli toj svrsi pridonijeli. Da nisam išao tamo onda bi bio ovdje na ovom terenu jer ja sam toliko volio tu svoju domovinu koliko je danas volim da gdje bi me god pozvali, ja sam bio spreman dati za nju sve, jer ja drugih ciljeva viših osim toga nisam imao, to su me učili. Nota bene ja sam svršio klasičnu gimnaziju kod oca dominikanaca i mi smo prvo naučili: „Ime ti je Hrvat, a prezime kršćanin katolik.“ Dakle, uvijek su za mene bili visoki ideali: Za domovinu dati sve.
Prijavljeni kandidati su morali proći zdravstvene preglede u Zagrebu i Klagenfurtu u Austriji. Oni koji su zadovoljili primljeni su u zrakoplovstvo i poslani su 1. Dočastničko popunidbeno jato na borongajskoj zračnoj luci u Zagrebu ustrojeno u rujnu iste godine.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’