U pohodu na Međimurje, koje smo opisali u prošlom nastavku, istaknuo se niz časnika čiji ćemo životni put ukratko prikazati. Mnogi od njih za taj pothvat nisu dobili nikakvo priznanje, čak štoviše, neki od najistaknutijih su umirovljeni ili otpušteni čim su se prilike u zemlji malo smirile. Ovaj je prikaz zbog ograničenog prostora, dakako, tek djelomičan, a kao temelj poslužit će nam mnogobrojni prilozi raznih autora, uglavnom i samih sudionika pothvata, objavljeni u knjizi „Hrvati u borbama za oslobođenje sjevernih krajeva Jugoslavije: Međimurja, Prekomurja, Koruške i Štajerske“ iz 1940. godine, uz dopune iz drugih izvora.
Podpukovnik Dragutin V. Perko
Podpukovnik Perko bio je operativni zapovjednik oslobođenja Međimurja. Rođen je 26. listopada 1875. u Varaždinu, u staroj građanskoj obitelji. Nakon završene niže gimnazije (danas su to viši razredi osnovne škole) stupa 1. listopada 1889. godine u Domobransku kraljevsku akademiju Ludovika u Budimpešti te je završava s vrlo dobrim uspjehom 18. kolovoza 1894. godine. Službu u postrojbi započeo je kod 27. domobranske pukovnije u Sisku, a u čin poručnika promaknut je 1. studenoga 1895. godine. Sljedeće je godine završio tečaj za učitelja mačevanja i “gombanja” (tjelovježbe) u Bečkom Novom Mjestu, a 1897. premješten je u Varaždin, kod 2. bataljuna 25. zagrebačke domobranske pukovnije; već sljedeće godine premješten je u Bjelovar u 3. bataljun iste pukovnije. Godine 1900. - 1901. Perko završava viši časnički tečaj, zatim je pridijeljen Carskoj i kraljevskoj višoj vojnoj realci u Hranicama (u Moravskoj), a od 1902. do 1907. bio je profesor na Višoj vojnoj realci u Sopronu...
Ne propustite od četvrtka, 5.3. u prodaji novi broj magazina Vojna povijest na svim kioscima za samo 19,99 kuna.
Hrvati sa sajkasom.