Početkom 1830.-ih godina na područjima naseljenima albanskim stanovništvom dolazi do buđenja nacionalne svijesti s jedne strane pod utjecajem prvih albanskih nacionalnih ideologa (Naum Veqiharxhi i Zef Jubani), a s druge strane pod pritiskom jačanja nacionalizama kod susjednih naroda (Grka, Bugara, Crnogoraca i Srba) koji su iskazivali otvorene pretenzije na dio teritorija naseljenog albanskim stanovništvom. Istovremeno se stvarao i sve veći jaz između Otomanskog carstva (u čijem sastavu se nalazilo čitavo područje naseljeno Albancima) i albanskog stanovništva što je dovelo i do oružane intervencije Turaka protiv pokreta Ali-paše Janjinskog, a to je u budućnosti rezultiralo nizom ustanaka albanskog stanovništva(1839., 1847. i 1876. - 1877.), koji su svi ugušeni u krvi od strane Otomanskog carstva.

Kao rezultat navedenih ustanaka došlo je do prisilne emigracije jednog dijela albanske inteligencije koja je nastavila svoje djelovanje uglavnom iz zapadnoeuropskih zemalja. Navedeni emigrantski albanski krugovi, domaća inteligencija i predstavnici begovskih obitelji, pod sve većim pritiskom Otomanskog carstva i teritorijalnih pretenzija susjednih naroda, svoje napore za rješenje albanskog pitanja kanalizirali su kroz stvaranje jedne opće albanske političke organizacije koja je ustrojena 10. lipnja 1878. godine u Prizrenu te je postala poznata pod nazivom „Prizrenska liga“...

Ne propustite novi broj Vojne povijesti od subote 4. travnja!

Prije 20 godina obećali su uvesti euro, ali nikada to nisu učinili: “Vlastita valuta pomogla nam je u izbjegavanju recesije”