Najdetaljniji tekstualni izvori koji svjedoče o ratovanju u srednjobrončanom dobu pronađeni su u veličanstvenom arhivu grada Maria. Taj arhiv sadrži više od 20 000 pločica ispisanih klinastim pismom, od kojih mnoge opisuju vojne događaje i zapovjednike garnizona te samog kralja grada Maria, Zimri- Lima (1776–1761. pr. Kr.). Međutim u kronološkom smislu te pločice uglavnom pokrivaju razdoblje vladavine Zimri-Lima, čime one tako svjedoče o samo jednom manjem isječku mezopotamske povijesti. A to razdoblje jedno je od najvažnijih u vojnom i diplomatskom smislu jer se tada dogodio uspon Hamurabia Babilonskog (1792–1750. pr. Kr.). Jednako tako arhiv nam nudi dosta jednostran pogled iz perspektive grada Maria, ostavljajući nas ograničenim u informacijama o pogledima njegovih suparnika. Još jedan problem u proučavanju arhiva iz Maria sastoji se u činjenici da su mnoge pločice oštećene čime sada imamo brojne lakune – praznine – u kojima nedostaje tekst.
Borbeno proricanje i vojnička ideologija
Drevne bliskoistočne vojske vojno su djelovale u svijetu u kojem je vjerovanje u nadnaravne moći bogova predstavljalo sveprisutno samopouzdanje. Bitke su vođene i dobivane voljom bogova. Dok je Napoleon tvrdio da je »Bog na onoj strani koja ima velike topove «, stanovnici drevne Mezopotamije isticali su da je »Bog uz onu stranu koja ima veći hram«. Kako bi primijenili takvo shvaćanje i vjerovanje, mnogi su kraljevi, generali ili čitave vojske djelovali u skladu s voljom bogova jer su mezopotamski vladari upošljavali vračeve ili proroke koji su trebali protumačiti volju bogova. Ipak, nekolicina kraljeva usudila se otići u rat, a da ne traži izričito odobrenje bogova.
Nastavak teksta i ostale zanimljivosti čitajte u novom broju VP magazina od subote, 5. rujna na svim kioscima!
