navigacija
VOJNOPOVIJESNI VREMEPLOV

Jedini hrvatski časnik koji je dosegnuo čin feldmaršala

Prošao je mnoge provincijske garnizone, borio se 1878. u Bosni i Hercegovini, a u Prvome svjetskom ratu već kao prokušan zapovjednik vodio je najveće formacije austrougarske vojske.

Jedini hrvatski časnik koji je dosegnuo čin feldmaršala

Foto: Youtube Screenshot

Svetozar Borojević bio je jedan od najsposobnijih austrougarskih zapovjednika u Prvome svjetskom ratu i u povijesti jedini hrvatski časnik koji je dosegnuo najviši čin – feldmaršala. Rodio se 2. prosinca 1856. u Umetiću kraj Hrvatske Kostajnice. Nedvojbeno je da je Svetozar Borojević kršten u pravoslavnoj crkvi, vjerojatno parohijskoj crkvi u selu Mečenčani, gdje je službovao njegov otac, ali on sam je u svojim istupima i pismima sve do smrti izričito navodio da je Hrvat i da mu je domovina Hrvatska. Borojević je bio izdanak onih hrvatskih ratnika koji su sami, zahvaljujući svojim sposobnostima, čvrstini volje i viteškom poimanju časti, od niskog časničkog čina dospjeli do vrha vojničke karijere. Prošao je mnoge provincijske garnizone, borio se 1878. u Bosni i Hercegovini, a u Prvome svjetskom ratu već kao prokušan zapovjednik vodio je najveće formacije austrougarske vojske. Sa 6. korpusom krenuo je na istočno bojište u Galiciju, da bi ubrzo preuzeo zapovjedništvo, u prethodnim bitkama teško načete, 3. armije. Uspio je ustaliti bojište, odbiti Ruse kod Limanove i osloboditi tvrđavu Przemysl, a u proljeće 1915. kod klanca Dukla držao je položaje sprečavajući prodor Rusa na Dunav. Ulaskom Italije u rat Boroević je isprva zapovijedao 5. armijom, a zatim od 1917. 1. i 2. sočanskom armijom. Uspješno je odbio 11 talijanskih ofenziva. Svojom obrambenom strategijom svrstao se u red najvećih vojskovođa u Prvome svjetskom ratu stekavši naziv „Lav sa Soče“. U 12. bitki, zajedno s njemačkim divizijama, Talijanima je nanio strahovit poraz.

Čast vojskovođe i hrvatstvo, nakon sloma Monarhije i uspostave Kraljevine SHS, Borojeviću su donijeli samo nedaće. Opljačkan, bez mirovine, bez domovine – u novonastalu državu bio mu je zabranjen povratak – zaboravljen je živio sa suprugom po hotelima u Austriji. Svemu je prethodila i obiteljska  tragedija, smrt sina jedinca. „Lav sa Soče“ umro je u Klagenfurtu 1920. od posljedica moždanog udara.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (12 ocjena)
Ispravi pogreške

Komentari

19
Registracija
  • Makinja Makinja

    10.01.2017 u 07:42h

    pravi Hrvat ne umire nikada. Lave hvala ti za sve.
    6 75% 2
  • grgaman grgaman

    10.01.2017 u 10:07h

    Pravi primjer pravoslavnog Hrvata
    5 100% 0
  • Cacahuette Cacahuette

    10.01.2017 u 09:26h

    Pravi Hrvat kojemu svaka čast i slava! Malo je takvih, a primitivizam caruje...
    4 80% 1
  • Jugoton Jugoton

    13.01.2017 u 04:33h

    Ako je izjavio da je Hrvat, onda se nije borio protiv svog naroda (srba).
    0 0% 0
  • postolar postolar

    10.01.2017 u 16:09h

    Navike on živi ko zgine pošteno ! Ljudina i časnik,hrvatina na ponos svima nama.Trebalo mu je dignit spomenik odavno.Polako potrajat če ovo mučenje još malo,a kad pravi i pošteni Hrvati dođu na vlast,oni koji se ne boje šta če nam netko preko puta reči,onda čemo imati povijest onakvu kakva je zaista bila a ne ovu ideološku lobotomiju od kvazi-povjesničara crvene provijencije.
    2 67% 1
  • reference

    10.01.2017 u 13:31h

    I vecernji kakva vam je ovo scripta, pojede pola slova kad neko nesto ide napisati. evo naprimjer ovo ispod sto sam napisao. ovako je izgledalo prije nego sam ispravio........"nije on ikakavski casnik" a ja pisao "nije on nikakav hrvatski casnik"
    1 33% 2
Pregledaj sve komentare