Za vrijeme njemačkog napredovanja prema Moskvi u Rusiji, na Zapadu i u Njemačkoj često su uspoređivali Hitlera i Napoleona. Pa ipak su između jednog i drugog ratovanja postojale velike razlike. Napoleon je ušao u Moskvu i zatim se vratio, Hitler je, naprotiv, nahrupio na čitav Sovjetski Savez, na upravo nevjerojatno dugačkom bojištu, a kad su ga zaustavili, on je ustrajao i borio se dalje. Međutim oba su čovjeka u jednom pogledu iskusila isto. Churchill je također rekao: „Kako znate, u Rusiji vlada zima. Tijekom dugačkih mjeseci temperatura može pasti vrlo nisko. Snijeg je, studen i sve ono što ih prati. Hitler je zaboravio rusku zimu. Mora da mu je školska naobrazba bila veoma nedostatna. Svi smo mi u školi učili o njoj, ali on ju je zaboravio. Ja nikad nisam tako teško pogriješio.“ Podatke što ih dalje navodimo, zabilježili su neki ljudi koji su preživjeli tu zimu, 1941. – 1942. na moskovskom bojištu.
„Onda se vrijeme iznenada promijenilo i skoro preko noći nas je svom žestinom zgrabila ruska zima. Živa u termometru za tren oka pala je na trideset stupnjeva ispod ništice. Istodobno je palo mnogo snijega. Za nekoliko je dana čitava krajina dobila obični izgled ruske zime. Pojačanom ustrajnošću, ali istodobno sa sve većim teškoćama, obje su tenkovske skupine i dalje, boreći se, probijale prema Moskvi." (General Gunther Blumentritt)
"Trinaestog studenoga probudili smo se i počeli drhtati. Ledeni vjetar sa sjeverozapada brijao je kroz snijegom pokrivenu krajinu. Nebo je bilo bez oblaka i tamno-modro, ali sunce kao da je izgubilo toplinu i, umjesto da oko podne postane toplije kao dan prije, termometar je i dalje padao pa se o zalazu sunca spustio na dvanaest stupnjeva ispod ništice. Vojnici koji do sada nisu ozbiljno shvaćali laku studen, sada su se počeli brinuti zbog nje. Neki je vojnik, koji je prešao samo kratku udaljenost bez svoga vunenog Kopfschutzera, vunene kape, teško stradao. Uši su mu pobijelile i smrznule se.
To je bio naš prvi slučaj ozeblina. Nježno smo mu masirali uši i pazili da mu ne ozlijedimo kožu dok mu se nisu zagrijale. Posuli smo ih praškom, zavili u vatu i uzorno povezali. Možda nam je uspjelo da spasimo čitave uši. Ipak je trebalo pričekati i vidjeti.
Osim toga u to vrijeme termometar je pokazivao samo dvadeset stupnjeva ispod ništice. Temperatura će i dalje padati na minus dvadeset četiri stupnja, na minus trideset šest stupnjeva, na minus četrdeset osam stupnjeva ili još niže. Nepojmljivo, temperatura koja je četiri puta niža od temperature u hladnjaku za duboko smrzavanje. Ako se čovjek u takvim okolnostima pokuša samo pomaknuti bez tople odjeće, izvršit će samoubojstvo. Stari generali imali su potpuno pravo kad su nakon bitke kod Vjazme i Brjanska savjetovali: „Ukopajte se prije zime…“ Neki od njih skupili su iskustva u Rusiji za vrijeme rata 1914. – 1918. Govorili su da bi zimi trebalo nastaviti rat s nekoliko temeljito opremljenih i dobro opskrbljenih divizija, a onda u proljeće početi veliku ofenzivu.
Da je bitka za Moskvu započela samo četrnaest dana prije ili da kiša nije počela padati još četrnaest dana, grad bi bio sada u našim rukama. Da je… da je… da je... Da je Hitler počeo Barbarossu šest tjedana prije kao što je predviđeno prvobitnim planom, da je pustio Mussolinija da sjedi na starki na Balkanu i da je napao Rusiju u svibnju, da smo nastavili široko pojasnim prodiranjem umjesto što smo se zaustavili na jezeru Šuće, da nam je Hitler poslao zimsku odjeću. Da, da, da, da! Ali sada je prekasno." (Heinrich Haape, njemački sanitetski časnik)
Prosto neverovatno ali uvijk su vam na slikama ili NEMCI ili USTASE