Ova knjiga stavljena ispred nas nastala je na temelju sjećanja hrvatskog generala Ivana Basarca (Sombor, 1946. – Ozalj, 2007.). Pojavljuje se u vremenu ukrajinsko-ruskog rata kada ponovno oživljava pojačani interes za vojnu povijest i pitanja općenito vezana uz vojsku i rat kako u hrvatskoj, tako i u zapadnoj javnosti.
Možemo reći da se radi o klimi koja pogoduje izlaženju Basarčevih sjećanja. Ona će zbog toga vjerujem privući još više pažnje javnosti kako bi se ponovno prisjetili hrvatsko-srpskog rata na ruševinama bivše Jugoslavije. Rata koji je uz današnji ukrajinsko-ruski rat bio drugi najznačajniji rat vođen na tlu Europe u posljednjih gotovo 80 godina europske povijesti. Najveći i središnji dio ove knjige obuhvaćaju njegova sjećanja vezana za sudjelovanje u Domovinskom ratu (1991.-1995.) koje je zapisivao poslije umirovljenja 1998. godine. Iskoristio je posljednju dionicu života u pisanju sjećanja tako da ih je uspio dovršiti do smrti. Smatrao je da je ono u čemu je sudjelovao iznimno važno zapisati za buduće generacije hrvatskog naroda, ova ga je ideja vodilja vodila u pisanju sjećanja. Ukratko kazano, glavni Basarčev cilj sastojao se kod memoarskih zapisivanja od iznošenja osobnog ratnog iskustva, preko opisivanja ratnog puta do prikazivanja njegova doprinosa koje je dao u Domovinskom ratu.
Pri svemu tome iznio je i svoje subjektivne poglede iz perspektive jednog vojnika i generala na prvenstveno vojna, ali i rubno gledano na politička događanja u razdoblju raspada Jugoslavije i stvaranje samostalne hrvatske države. Stoga knjiga prezentira vrijedno svjedočanstvo o Domovinskom ratu hrvatskog generala koji je prošao kao specijalizant za pješaštvo i kopnenu vojsku neke od najznačajnijih ratišta i sudjelovao u planiranju i izvedbi glavnih vojnih operacija istog rata. U uvodnim stranama knjige Basarac nam donosi zanimljive doživljaje života u Jugoslavenskoj narodnoj armiji u kojoj je na vojnoj službi dočekao tako značajne povijesne promjene kakvi su bili prvi demokratski izbori u Hrvatskoj 1990. godine. Tako početno opisuje svoje namještenje u JNA u Crnoj Gori kada je ova republika jugoslavenske federacije došla pod udar tzv. „Antibirokratske revolucije“ na prijelazu iz 1988. u 1989. godinu. Paralelno s tom političkom tranzicijom koja je dovela na vrh republičkog rukovodstva kadar odan Miloševićevom konceptu centralizirane Jugoslavije pod srpskom dominacijom, Basarac opisuje i zacrtani smjer pretvaranja JNA u neformalnu srpsku vojsku koja se pripremala da pod jugoslavenskim imenom bude sredstvom ostvarenja politike velikosrpskoga nacionalizma u uvjetima koji su nastali pod utjecajem krize jugoslavenske federacije i sloma komunizma u istočnoj Europi.
U takvim okolnostima, memoari nam iznose i sustavne pritiske u JNA koje je Basarac proživljavao u službi potpukovnika, pripadnika hrvatske nacionalnosti krajem 1980-ih godina i kroz prijelomne godine 1990./91. Prema Basarčevim osobnim svjedočenjima zapisuje da je na tom položaju postao informator i daje dokaze da je postao tajni suradnik novih hrvatskih vlasti s Tuđmanom na čelu, posebno povezan s krugom oko Manolića i Boljkovca nakon demokratskih izbora u proljeće 1990. godine i pobjede Hrvatske demokratske zajednice. Iznosi u sjećanjima da je otkrivao planove JNA snaga za udar na Hrvatsku, posebno one koji su se ticali dubrovačkog područja odakle su i kasnije tijekom jeseni 1991. bile angažirane snage JNA iz Crne Gore gdje je on bio namješten. Još značajnije je njegovo puno određenje prema hrvatskoj strani kada 1990. postaje pripadnik rezervnog sastava MUP-RH dok je istovremeno u aktivnom činu potpukovnika JNA, što je čin koji pokazuje njegovu nedvosmislenu opredjeljenost prema Hrvatskoj i hrvatskom narodu, u to vrijeme nepriznatoj državi u nastajanju. Iz te tajne suradnje došlo je do njegova formalnog prelaska na hrvatsku stranu krajem srpnja 1991. iz kasarne JNA u Koprivnici gdje je nakon ove crnogorske epizode bio postavljen na dužnost.
U narednom poglavlju opisuje svoje sudjelovanje u događajima oko predaje 32. varaždinskog korpusa JNA u rujnu 1991. koja je donijela Hrvatskoj vojsci važne količine naoružanje potrebne za daljnje ratno djelovanje. Nakon što je imenovan zapovjednikom I. oklopno-mehanizirane brigade HV-a uskoro je poslan na istočno-slavonsko ratište gdje su počele tijekom jeseni 1991. najžešće borbe s JNA i lokalnim srpskim snagama. Ondje je potom uzeo zapovijedanje nad III. gardijske brigade ZNG-a koja je branila zapadnu i istočnu Slavoniju na bojištu od Nove Gradiške do Vukovara. Iz te epizode dojmljiv je i Basarčev opis pokušaja neuspješnih deblokada Vukovara od strane hrvatskih snaga i obrana od presijecanja strateški važne komunikacije za istočnoslavonsko bojište na relaciji Osijek-Đakovo u kojoj je aktivno sudjelovao u studenom 1991. Valja spomenuti i njegov opsežan opis obrane Nuštra iz tog vremena koga su JNA i srpske snage žestoko napadale posebno poslije pada Vukovara kada se našao na glavnom udaru.
Ratna 1992. godine prošla je u znaku sudjelovanja njega i njegove III. slavonske brigade u operacijama u Bosanskoj Posavini gdje su neuspješno pokušali zaustaviti napade srpskih snaga u njihovom probijanju za njih vitalnog koridora iz Zapadne Bosne u smjeru Srbije. Slijedeće 1993. godine Basarac napušta prvu liniju borbi i odlazi na funkciju u Glavnom stožeru Hrvatske vojske gdje je opisao svoje sudjelovanje u izgradnji hrvatske vojske i hrvatske vojne industrije koje su podrazumijevale pripreme za završne operacije u oslobođanju hrvatskoga teritorija u narednim godinama. U završnim poglavljima knjige donosi angažman na bojištima u operacijama „Bljesak“ i „Oluja“ 1995. godine u kojima je sudjelovao na mjestu zapovjednika Zbornoga područja Zagreb, kada su izvedeni napadi na položaje vojske tzv. Republike Srpske Krajine u Zapadnoj Slavoniji i Banovini. Basarac je donio i detalje o suradnji i sukobima među generalima, u vojnom vrhu Hrvatske vojske, njihovim različitim pogledima u pogledu vojne taktike, osobnim netrpeljivostima i njihovim borbama za moć i utjecajne položaje. Na kraju, riječ je o subjektivnoj analizi i tumačenju vojnih zbivanja u Domovinskom ratu važnog aktera sa svim njegovim osobnim ocjenama i viđenjima, iskustvima i doživljajima. Basarčeva sjećanja ulaze u područje interesa široke publike zainteresirane za povijest Domovinskog rata. Također ona će biti od pažnje i stručnjacima povjesničarima specijaliziranim za vojnu problematiku, ali se i periferno dodiruje na nekim mjestima s aspektima političke i diplomatske povijesti Domovinskoga rata. Nema nikakve dvojbe da će ovaj dosad javno nepoznati memoarski rukopis donijeti neka nova saznanja o vojnim događanjima iz Domovinskoga rata. Ono će zasigurno rasvijetliti niz nepoznatih pojedinosti iz vojne povijesti Domovinskoga rata iz pera njegova važnoga sudionika, posebno iz najvažnijih vojnih operacija toga rata. U svakom slučaju Basarčevi subjektivni pogledi ne umanjuju vrijednost njegovih memoara kao povijesnog izvora za proučavanje Domovinskog rata kojeg svakako valja uzeti u razmatranje. O njegovoj vrijednosti i kvaliteti nesumnjivo će prosuđivati u budućnosti i ocjenu davati historiografija koja se bavi Domovinskim ratom, dok će drugim čitateljima ono poslužiti da putem Basarčevih sjećanja ponovno vide jedan specifičan kut gledanja na jedan od ključnih događaja suvremene povijesti hrvatskog naroda. Kao uvod za čitanje ovih veoma zanimljivih memoara izdvojio bih zaključnu refleksiju o ratu generala Hrvatske vojske Ivana Basarca koja mi se učinila najupečatljivijom u opisu sve strahote rata i kakvu moralnu snagu u sebi posjeduje obrambeni rat kakav je po svojoj naravi bio Domovinski rat: U ratu, jedno su planovi i sheme nacrtane na zemljovidima, pismene odluke lijepo i uredno otkucane na kompjuterima i mašinama dok je sasvim drugo na terenu kad otpočne borba. Rat je najteža ljudska djelatnost. Tu ima poginulih, ranjenih, osakaćenih. Ima straha, nepredviđenih situacija. Ne može se ni proniknuti u stanje i svaku misao neprijatelja. Dosta je tu nejasnih situacija u tom vrtlogu, u metežu pa se onda brzo izgubi orijentacija. Psihološko stanje pojedinaca i postrojbi je izuzetno bitno, način na koji će se savladavati i adaptirati na prepreke i zastoje u smjeru izvođenja operacije uz puno, jako puno nepoznanica. Rat je borba dva neprijatelja na život i smrt. Naravno u našoj situaciji HV je bila u prednosti jer se borila za svoju teritoriju, svoja ognjišta, svoju djecu i domovinu Hrvatsku.
Uvod iz knjige “Ako padne Petrinja, past će Beograd” general-pukovnika Ivana Basarca.
https://despot-infinitus.com/proizvod/ako-padne-petrinja-past-ce-beograd/
