U ovom se radu pod pojmom Mongoli (među ostalim koalicija je uključivala Tatare i tursku skupinu naroda) podrazumijeva konkretan azijski narod koji je kao hegemonstvorio široku koaliciju naroda koji su od vremena Džingis-kana (1162. - 1227., osnivač mongolskog imperija) djelovali vojno i politički kao organizirana cjelina u XIII. i XIV. stoljeću. Budući da su Mongoli bili vodeći dio koalicije, zbog jednostavnosti, najprikladnije je koristiti se samo njihovim imenom prilikom analize borbenih djelovanja. Europski kroničari o Mongolima pišu sa strahom. Za njih su to nepoznati ljudi koji se pojavljuju neočekivano, nešto poput elementarne nepogode.
Tako se u povijesnim udžbenicima redovito govori o „provali Tatara“ u istočnu Europu u XIII. stoljeću. Napadnuti su ih zapamtili po okrutnostima, a često su ih prikazivali kao božju kaznu za grešne/ dekadentne narode. Isti autori ne daju objašnjenje zašto nije obratno, zašto oni nikada nisu iznenađeni? Kako to da se Mongoli nigdje ne brane na nekom utvrđenom prostoru u bici iscrpljivanja, nego su uvijek na otvorenom! Nameće se i logično pitanje kakvog smisla ima proučavati taktiku azijskih konjanika iz XIII. stoljeća u vrijeme visokomehaniziranih i informatiziranih vojski? Pa mongolski su zapovjednici bili u velikoj većini nepismeni, a oni pismeni se nisu nikada potrudili da svoje ratno umijeće pretoče u vojne priručnike i propisane postupke kako je to danas uobičajeno. Sve što znamo o njihovu načinu ratovanja potječe iz zapažanja stranaca. Iz navedenih primjera/bitaka bit će jasnije da je mongolski vojni genij itekako zanimljiv danas i da će to biti još dugo vremena, posebno kada je riječ o problematici manevarskog rata. Na tematici manevarskog rata moguće je napraviti poveznice sa suvremenom vojnom problematikom.
U novom broju Vojne povijesti koju na svim kioscima možete pronaći od utroka 5. 5. čitajte još i o povijesti njemačkog vojnog utjecaja u Latinskoj Americi (činjenice i mitovi), saznajte sve o tajni Šibenskog kanala - Schnellboot S-158. Prvi put predstavljamo olupinu otkrivenu prošle godine. Prvi put donosimo i cjelovitu istinu o krvavom boju za Kašić početkom 1993. godine. Uz to, saznajte sve i o ratnom umijeću Mongola.
Uredništvo VP ne bi trebalo nekritički preuzimati povijesne karte sa "Wikipedije" U broju 50., na stranici 75. objavljena je karta"dominacije Mongolskog carstva". U doba najveće ekspanzije Mongola Srbija je tek počela dobivati naznake Državice, a smatra se da je do do osnutka Srpskog kraljevstva došlo 1217. godine. Na karti je prikazano da Srbija u to doba vlada Balkanom do Grčke i cijelim Jadranskim morem, uključujući i područje Hrvatske, čemu u to vrijeme nije bilo tako. Hrvatska se je u to vrijeme nalazila u personalnoj uniji sa Mađarskom koja je vodila borbe sa Mongolima, a kralj se je povlačio do obala Jadrana. U to vrijeme, nikako se ne može govoriti o bilo kakvom većem broju Srba na području Današnje Bosne i Hecegovine i Hrvatske, a kamoli o državnoj supermaciji Srbije nad tim prostorom. Zamolio bi, u slijedećem broju, za objavljivanje točnije i preciznije povjesne karte, tek istine radi.