U spomen na veliku pobjedu austrijske vojske nad pruskim kraljem Fridrikom II. Velikim u bitki kod Kolina, koja se odigrala godinu dana prije, 18. lipnja 1757. carica i kraljica Marija Terezija utemeljila je najviše vojno odličje Habsburške Monarhije. Bio je to vojni orden nazvan njezinim imenom. Već se prije razmišljalo o uvođenju visokoga vojnog odličja poput pruskog ordena Pour la Mérite, francuskog Svetog Luja ili ruskog Svetog Andreja. Projekt je zaživio kada su vijesti o pobjedi kod Kolina stigle u Beč, a prva svečana dodjela održana je na prvu obljetnicu bitke. Ime odličja predložio je general Daun, smatrajući da bi nazivanje ordena prema svecu, kako je dotada bio običaj u katoličkim kraljevinama, bilo neprihvatljivo mnogim protestantskim časnicima u austrijskoj vojsci. Isprva su postojala dva ranga, a poslije je uveden i treći.
Orden Marije Terezije dodjeljivao se samo za iskazanu hrabrost ili osobnu inicijativu na bojnom polju, a mogao ga je dobiti svatko bez obzira na čin i podrijetlo. Za razliku od drugih, ovaj orden nije dodjeljivao vladar prema svojoj volji, nego na preporuku posebnog vijeća. Ono je odlučivalo prema statutu, a na temelju molbi koje je svaki kandidat slao osobno s preporukama svjedoka, časnika, dočasnika i vojnika. Svaki nositelj ordena automatski je stekao plemstvo i imao je pravo na mirovinu.
Sve do raspada Austro-Ugarske Monarhije Orden Marije Terezije ostao je najviše vojno odličje. Među njegovim nositeljima bilo je i oko 60 časnika iz Hrvatske. Mnogi drugi carski časnici zaslužili su ga zapovijedajući hrvatskim postrojbama. Zanimljivo je da su neki vojskovođe poput bana Josipa Jelačića, Josipa Kazimira Draškovića ili Svetozara Boroevića dobili čak dva ordena. Katkad su orden dobili otac i sin, primjerice Martin i Vincent Knežević te Franjo i Josip Jelačić.
