Austrija je 1809. godine u velikim bitkama kod Aspern-Eslinga, Wagrama i Znoima izgubila rat protiv Napoleona. Odredbama mira u Beču iz iste godine hrvatska vojna granica od mora do rijeke Save pripala je Francuskoj, odnosno Napoleonovu Talijanskom kraljevstvu vicekralja francuskop maršala Eugenea de Beaumarisa. U pripremama za pohod na Rusiju Napoleon je u njegovu dijelu negdašnje austrijske Vojne krajine dao podići 1. i 3. provizornu pješačku pukovniju.
U sastav 1. provizorne pukovnije ušle su po jedna bojna iz negdašnje 1. ličke i 2. otočke pukovnije, a u sastav 3. provizorne pukovnije po jedna bojna iz 5. i 6. banske pukovnije. Obje su pukovnije s 3700 ljudi sudjelovale u kampanji na Rusiju 1812. godine iz koje se vratilo kuči 53 graničara 1. i 158 graničara 3. pukovnije.
Francuzi su svoje pješaštvo dijeldi na borbeno linijsko i lako pješaštvo. Kako im sam naziv kaže, linijsko pješaštvo borilo se u crtama i kolonama te je činilo tri četvrtine francuskoga pješaštva. Obuka novaka trajala je tri tjedna za koje vrijeme su trebali savladati osnovne radnje na bojnom polju.
Obuka lakih pješaka trajala je šest tjedana zato što se od njih očekivalo da uz poznavanje taktike linijskoga pješaštva savladaju i dodatnu obuku lakoga pješaštva. U svojoj osnovi linijski su se pješaci borili u gustim redovima rame do ramena, a laki na jednak način, ali i kao lovci koji se raporede naširoko kao što danas rade lovci kada love divljač. Linijskim pješacima korak i raspored odredivao je bubanj, a lakim pješacima lovački rog.
Francuska pješačka bojna imala je šest kompanija, tzv. četiri središnje i dvije elitne krilne ili bočne. U linijskim bojnama središnje kompanije nazivane su linijskima, a bočne elitne kompanije jednom grenadira i jednom voltižera. U lakim bojnama središnje kompanije nazivane sua bočne karabinjerima i takoder voltižerima. Svaka kompanija imala je oko 150 ljudi. Naziv "grenadiri" dolazi od stasitih momaka koji su u 18. stoljeću bacali ručne bombe, odnosno "grenade", a "voltižeri" od spretnih jahača koji su na konjima izvodili vratolomije. Karabinjeri su nazvani prema preciznim puškama izolučenih cijevi. U francuskoj vojsci, kao i u ostalim vojskama, nisu se više bacale bombe, voltižeri su bili pješaci, a karabinjeri su imali puške glatke cijevi kao i svi ostali pješaci. Francusko lako i linijsko pješaštvo nosilo je odore tamnoplave boje. Hrvatsko lako pješaštvo imalo je odore zelene boje prema uzoru na pješaštvo Talijanskoga kraljevstva. Laki pješaci imali su bijelu razlikovnu boju prepleta na čakou (kožnom pokrivalu za glavu), karabinjeri crvenu i voltižerizelenu ili žutu. Na vrhu čakoa nošene su perjanice (fr. plume) u elitnim kompanijama i okrugle "loptice" od vune (fr. pompom) u linijskim kompanijama. Pješaštvo u običnim linijskim i lakim kompanijama nosilo je na ramenima obične "naramenice", a elitnim hopte epolete.
Voltižer na ilustraciji nosi žutu plumu i zeleni preplet na čakou, zelene epolete sa svjetloplavim rubom, a razlikovna je boja odore žuta s tankim plavim rubom na ovratniku. Vezeni znak zelene boje lovačkoga roga nosi na donjem dijelu kaputa (dragonera) brončani na kožnoj torbici za strjeljivo, Na istim mjestima grenadiri su imali stiliziranu plamteču ručnu granatu crvene boje, a nijski pješaci samo na dragoneru slovo N.
Svi pješaci naoružani su francuskim musketama kremenjačama M 1777.
