U prošlome smo broju predstavili ratni put dubrovačke policije u obrani Konavala i samoga grada Dubrovnika. No uloga policije ne smije se zaboraviti ni na drugim dijelovima bivše dubrovačke općine, tu se posebno ističe sudjelovanje policije u obrani Stona i šire okolice.
Kada govorimo o zapadnome dijelu dubrovačkoga bojišta mislimo na dio koji se proteže od Rijeke dubrovačke na jugoistoku pa do zaljeva Bistrina na zapadu, uključujući okolna naselja. Upravo je ovaj najzapadniji dio bojišta tema našega rada. Za razliku od Konavala, obrana zapadnoga dubrovačkog bojišta od svojih se početaka u najvećoj mjeri oslanjala na postrojbe ZNG-a, odnosno kasnije HV-a. Hrvatski gardisti i vojnici bili su glavni obrambeni čimbenik kroz 1991. godinu, a onda su u prvoj polovici 1992. godine proveli i oslobađanje privremeno okupiranih područja zapadnoga Dubrovačkog primorja.
Unatoč tomu policija je bila integrirani dio obrambenih snaga na cijelome zapadnom području, a na nekim dijelovima, poput grada Stona, imala je i ključnu ulogu u obrani, što ćemo nastojati i pokazati. U radu će naglasak biti na policijskim postrojbama pa ne spominjanje nekih postrojbi HV-a ne znači umanjivanje uloge vojske, koja je svakako bila dominantna obrambena i oslobodilačka snaga zapadnoga dubrovačkog bojišta, kako je već i spomenuto, ali zbog ograničenoga formata spomenuti i opisati ulogu svih postrojbi ZNG-a/HV-a nije moguće. Za agresora je zapadni dio Dubrovačkoga primorja u taktičkome smislu bio od sekundarne važnosti pri vođenju operacija na dubrovačkome bojištu Zbog relativno malih naselja i nepostojanja nekih važnijih vojnih, gospodarskih ili drugih objekata ili institucija JNA nije očekivao veći otpor pri zauzimanju toga područja.
Iz „Predlog odluke za napadnu operaciju“ iščitava se da je glavni cilj na ovome dijelu bojišta bilo izbijanje na Jadransku magistralu te njezina blokada uz zauzimanje glavnih naselja (Ston, Slano itd.).
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. listopada 2018.