Tijekom Bečkoga rata 1684–99. godine vojske kršćanske Svete lige (Austrija, poljsko-litavska unija i Mletačka Republika, te Rusija od 1686.) nanijele su Osmanlijama niz vojnih poraza s mirom u Srijemskim Karlovcima (1699.) kao konačnim rezultatom.
Bitka na južnoj mađarskoj granici kod sela Nagyharsány (Aršanj) jedna je od takvih pobjedničkih epizoda Svete lige. U skladu s već zacrtanim vojnim planovima na vijećanjima Dvorskog ratnog vijeća u Beču (Hofkriegsrat), po zauzimanju Budima 1. rujna 1686. nakon duge i skupe opsade (prva, poduzeta dvije godine ranije, neslavno je propala) vrhovni zapovjednik habsburške vojske, Karlo Lotarinški, dao je nalog markgrofu Ludwigu Badenskom da uz desnu obalu Dunava prati pašu Sulejmana koji se povlačio prema Dardi i Osijeku i zauzme preostale važne utvrde na jugu Ugarske. Paša je pokušao pomoći okruženom Budimu, no stigao je prekasno, te je morao uzmaknuti pred napredujućim neprijateljskim snagama. Povevši sa sa sobom 12 pukovnija, uključujući i dragunsku pukovniju princa Eugena Savojskog, Badenski je 23. rujna zauzeo Šimontornju (Simontornya) , a već 9. listopada stigao je do Drave. Planirao je kod Turanovca združiti svoje snage s generalom Scherffenbergom, koji se nalazio s desne obale Drave, no obilne kiše spriječile su mu prijelaz. Umjesto toga, do 14. listopada Scherffenbergova vojska prešla je Dravu i pridružila se njegovoj. Tako združene snage bile su spremne za opsadu Pečuha (Pécs) 16. listopada. Doznavši da se približava habsburška vojska, paša je naredio da se grad spali, no taj je njegov naum spriječio Ludwig Badenski, na vrijeme ugasivši požar. Zasluge se za ovo pripisuju i princu Eugenu. Grad je pao 22. listopada, a s njim i 2000 Osmanlija u zarobljeništvo. Sljedeći je na redu bio Šikloš (Siklós), nakon čega se vojska zaputila prema Dardi. Ludwig i Eugen zatekli su ju u ruševinama, djelomično spaljenog mosta preko Drave, a kako je već bila poodmakla jesen i rijeka narasla od obilnih kiša, odustali su od pokušaja napada na Osijek. Spalili su ono što je od mosta ostalo i 1. studenog se povukli u Pečuh. Deset dana kasnije markgrof je opsjeo i utvrdu Kapošvar (Kaposvár), po čijem je zauzimanju vojsku smjestio u zimske kvartire. Pohod je bio zaključen i uspjesima na drugom bojištu, gdje su vojvoda Lotarinški i general Veterani do kraja listopada porazili Osmanlije kod Sente i oteli im Segedin (Szeged). Te su zime svi carski generali odlučiti posjetiti Veneciju, gdje se održavao nadaleko poznati i jedinstveni karneval. Bio je to dug predah pred ratnu 1687. godinu, koja će biti ključna za dalje slamanje osmanske moći i oslobođenje zemalja uz Dunav i Savu od osmanske vlasti.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. kolovoza 2023.