Posve je sigurno da hrvatskoj znanstvenoj javnosti, ali i čitateljskoj publici zainteresiranoj za specijalizirana polja historiografije, ime Erica G. L. Pinzellija nije poznatio onoliko koliko bi trebalo biti.
S jedne strane, to je razumljivo s obzirom na to da se njegovi radovi objavljeni na francuskom i engleskom jeziku još uvijek ne mogu naći prevedeni na hrvatski jezik, no kako se Pinzelli svojim temama i zanimanjem neposredno dotiče i povijesti hrvatskog Jadrana, u sklopu njegovih istraživanja o Mletačkoj Republici tijekom 17. i 18. stoljeća, bilo bi od velike koristi i za hrvatsku historiografiju da se to izmijeni. Iz tog razloga, predstavili bismo dvije najvažnije do sada objavljene Pinzellijeve knjige, koje svojom tematikom i pristupom predstavljaju bitan doprinos kako historiografskoj, tako i popularnoznanstvenoj literaturi.
Venise et l'Empire Ottoman: Les Guerres de Morée (1684-1718)
Kao što i sam naglašava, strast za vojnu povijest i geopolitiku Pinzellija prate od djetinjstva. Odrastao je u Kanadi te tečno govori četiri jezika, francuski, engleski, talijanski i portugalski. Devedesetih godina prošlog stoljeća služio je u francuskim marincima, nakon čega je završio studij povijesti na Sveučilištu Provansa (Université de Provence, danas Aix-Marseille sveučilište). Kao student, uz stipendije Američke škole klasičnih studija (American School of Classical Studies) i Francuske arheološke škole u Rimu i Ateni (École française d'Athènes) istražuje mletačke utvrde u Moreji (Peoloponez) te ratove Venecije i Svete lige protiv Osmanlija (1683. – 1717.) Na temelju tih istraživanja Pinzelli je doktorirao 2003. pod mentorstvom profesora dr. Daniela Panzaca (1933. – 2012.), stručnjaka za osmansku mornaricu, dizertacijom „Venise et la Morée, du triomphe à la désillusion (1684 – 1715)“. Nakon doktoriranja, Pinzelli nastavlja na istom tragu svoj rad na historiografskom polju, objavljujući članke tematski vezane za geopolitička pitanja i vojnu povijest 17. i 18. stoljeća. Također, nastavlja svoj rad na proširivanju dizertacije arhivskim istraživanjem diljem Europe, Francuskoj, Italiji, Poljskoj, Austriji, Grčkoj i dalje. Istraživanja su rezultirala nizom znanstvenih članka od kojih jednim, objavljenim 2019., Pinzelli predstavio i hrvatskoj akademskoj javnosti, tijekom međunarodne konferencije održane u Splitu od 4. do 5. listopada iste godine pod nazivom „Late Venetian fortifications“ (Kasne mletačke utvrde).
Na konferenciji, održanoj u gradskom muzeju u Splitu, pored ostalih izlagača (Andrej Žmegač, Nikolaos A. Lianos, Christian Ottersbach i dr.) Pinzelli je predstavio rad naslovljen „Modon, oko Republike“ (Modon, Eye of the Republic) u kojem je izložio povijest jedne od najvažnijih mletačkih utvrda na Peloponezu. Priča o Modonu (grč. Methoni) u velikoj mjeri se odigrava i oko sudbine Hrvata Antuna Jančića (Antonio Giansich), koji je 1688. osobno sudjelovao u borbama za oslobađanje Peloponeza i opsadu tada najveće utvrde Negropontea. Jančić je nakon zauzimanja Peloponeza zadužen za obnovu srednjovjekovnih utvrda i kartografiranje tog područja. Kao već ugledan vojni veteran i general, Jančić će biti i posljednji zapovjednik Modona prilikom rata protiv Osmanlija 1714. – 1718., no s malobrojnim snagama nije imao šanse protiv ogromne opsadne vojske velikog vezira Damat Ali-Paše. Kao krajnji rezultat Pinzellijeva rada na proširivanju doktorske dizertacije 2020. godine izlazi u Ateni njegova knjiga „Venise et l'Empire Ottoman: Les Guerres de Morée (1684-1718).“ Vidljivo i po samom naslovu, knjiga obuhvaća povijesno – zemljopisni kontekst dva morejska rata (prvi je trajao od 1684. do 1699., zaključenjem mira u Srijemskim Karlovcima, a drugi, nama također poznatim i kao Sinjski rat, zbog poznate bitke i pobjede na Osmanlijama kod Sinja, do sklapanja mira u Požarevcu 1718. godine). Bila su to dva posljednja rata Venecije protiv Osmanlija, ili kako ih Pinzelli opisuje citatom u uvodu svoje knjige, „posljednja vojna avantura Presvijetle Republike“. Posve logično i neizbježno, ovi ratovi, vođeni na kopnu i na moru, podudarili su se s ratovima koje je protiv Osmanlija na kopnu tada vodila najvažnija saveznica Venecije, Habsburška Monarhija, uz ostale članice Svete lige, Poljske i Rusije. Najvažnija posljedica prvog morejskog rata bilo je zauzimanje Peloponeza, a ključnu ulogu u tome imao je tadašnji dužd Francesco Morosini (1619. – 1694.), snažna vojna i politička figura kojoj i Pinzelli sadržajno pridaje vrlo veliko značenje u knjizi.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. travnja 2023.
