Bitka za Trst - 60 godina poslije

Prije točno 60 godina, u Londonu je 5. listopada 1954. potpisan “Londonski memorandum” (Memorandum o suglasnosti između vlada Italije, Ujedinjenoga Kraljevstva, Sjedinjenih Američkih Država i Jugoslavije o Slobodnom Teritoriju Trsta), odnosno ugovor o granici i međudržavnim odnosima između Jugoslavije i Italije. Taj je ugovor nastao nakon “Tršćanske krize” i razriješio pitanje spornoga područja Slobodnog Teritorija Trsta (STT). Memorandumom je ukinuta saveznička vojna uprava u STT-u, pa je civilnu upravu u Zoni A preuzela Italija, a u Zoni B Jugoslavija. Ugovor je predvidio jednakost u postupku prema nacionalnim manjinama, poštovanje njihovih nacionalnih prava i načela ravnopravnosti, trebala je biti uspostavljena slobodna luka u Trstu i režim malograničnog prometa, otvaranje konzulata u Trstu i Kopru, potvrđeno pravo na povratak stanovništva i zabranjene sve sankcije... Velike sile prihvatile su Memorandum kao konačno rješenje. Međutim, Italija ugovor nije dala na ratifikaciju parlamentu i nije ga držala konačnim.

Narodna skupština FNRJ ratificirala je Memorandum. Problem pograničnih odnosa između Jugoslavije i Italije, odnosno mjesta koja su pripala Sloveniji, a bila su dio Zone A, riješio se tek “Osimskim sporazumima” koji su potpisani 1975. i stupili su na snagu 1977. godine. Upravo u povodu ove okrugle obljetnice, tim više što na hrvatskom jeziku dosad nema cjelovite literature o ovom pitanju, u izdanju nakladničke kuće Despot Infinitus izašla je knjiga vodećeg srpskog vojnog povjesničara dr. sc. Bojana Dimitrijevića pod nazivom “Bitka za Trst 1945.-1954.” Autor u zaključku o toj temi, između ostaloga, piše: “Pitanje pripadnosti grada Trsta obilježilo je završne operacije Drugoga svjetskog rata na ovim prostorima u proljeće 1945., ali se svojom neriješenošću protegnulo i u iduće desetljeće mira. Sukob Jugoslavije i Italije oko ovog lučkog grada, s talijanskom većinom, ali sa slovenskom većinomu okolnim mjestima, prenesen je na diplomatsko polje. Razni incidenti su s vremena na vrijeme podizali napetosti i ugrožavali mir na prostoru juga Europe. Sve što se događalo u Trstu i okolici kompliciralo je odnose Jugoslavije sa Saveznicima u prvom poratnom desetljeću. U trenutcima kada je Drugi svjetski rat bio na samom kraju i mir tek stupao na scenu, jugoslavensko komunističko vostvo pokušalo je vojničkim sredstvima, poslije kojih bi slijedila politika svršenog čina, zauzeti ovaj važan grad. U ovom poduhvatu, međutim, nije uspjela taktika preuzimanja vlasti kakva je, recimo, primjenjivana u Srbiji 1944. godine.

Pred osokoljenim partizanima ispriječili su se Saveznici, a izostala je očekivana podrška s Istoka. Jedinice Jugoslavenske armije povukle su se na područje odakle je ova luka bila sigurna. Povlačenje je, međutim, samo zaoštrilo odnose. Plod privremenog rješenja problema i povremenih eskalacija sukoba 1946.–1947. bilo je neprijateljstvo s dojučerašnjim savezničkim vojskama SAD-a i Velike Britanije. Pojedini potezi, kakvi su bili beskorisna obaranja američkih transportnih aviona u kolovozu 1946., dugo vremena poslije toga držali su Jugoslaviju na lošem glasu. Sugerirana obrana suvereniteta granica FNRJ, ponuđena kao obrazloženje za obaranje američkih aviona, dolazi u sumnju, jer su incidenti na tim granicama nastavljeni idućih godina bez jugoslavenske reakcije. Jugoslavija je tijekom cijelog razdoblja neriješenog tršćanskog pitanja držala jake vojne efektive u sjeverozapadnoj Sloveniji, jer je jedna od pretpostavki u prvim poratnim godinama bila mogućnost konflikta sa Zapadom koji bi počeo upravo na tom prostoru. Kasnijim ulaskom Jugoslavije u partnerske odnose sa Zapadom, kroz programe vojne i ekonomske pomoći, percepcija se nije mnogo promijenila. Pitanja Trsta i odnosa s Italijom i dalje su bila aktualna, i pored pritisaka Saveznika na Jugoslaviju da shvati kako je stabilnost u tom dijelu Europe imperativ uspješne obrane od Sovjeta.

Novi, 45. broj magazina Vojna povijest na svim je kioscima za samo 19,99 kuna od petka, 5. prosinca.