Prije točno 60 godina, u Londonu je 5. listopada 1954. potpisan “Londonski memorandum” (Memorandum o suglasnosti između vlada Italije, Ujedinjenoga Kraljevstva, Sjedinjenih Američkih Država i Jugoslavije o Slobodnom Teritoriju Trsta), odnosno ugovor o granici i međudržavnim odnosima između Jugoslavije i Italije. Taj je ugovor nastao nakon “Tršćanske krize” i razriješio pitanje spornoga područja Slobodnog Teritorija Trsta (STT). Memorandumom je ukinuta saveznička vojna uprava u STT-u, pa je civilnu upravu u Zoni A preuzela Italija, a u Zoni B Jugoslavija. Ugovor je predvidio jednakost u postupku prema nacionalnim manjinama, poštovanje njihovih nacionalnih prava i načela ravnopravnosti, trebala je biti uspostavljena slobodna luka u Trstu i režim malograničnog prometa, otvaranje konzulata u Trstu i Kopru, potvrđeno pravo na povratak stanovništva i zabranjene sve sankcije... Velike sile prihvatile su Memorandum kao konačno rješenje. Međutim, Italija ugovor nije dala na ratifikaciju parlamentu i nije ga držala konačnim.
Narodna skupština FNRJ ratificirala je Memorandum. Problem pograničnih odnosa između Jugoslavije i Italije, odnosno mjesta koja su pripala Sloveniji, a bila su dio Zone A, riješio se tek “Osimskim sporazumima” koji su potpisani 1975. i stupili su na snagu 1977. godine. Upravo u povodu ove okrugle obljetnice, tim više što na hrvatskom jeziku dosad nema cjelovite literature o ovom pitanju, u izdanju nakladničke kuće Despot Infinitus izašla je knjiga vodećeg srpskog vojnog povjesničara dr. sc. Bojana Dimitrijevića pod nazivom “Bitka za Trst 1945.-1954.” Autor u zaključku o toj temi, između ostaloga, piše: “Pitanje pripadnosti grada Trsta obilježilo je završne operacije Drugoga svjetskog rata na ovim prostorima u proljeće 1945., ali se svojom neriješenošću protegnulo i u iduće desetljeće mira. Sukob Jugoslavije i Italije oko ovog lučkog grada, s talijanskom većinom, ali sa slovenskom većinomu okolnim mjestima, prenesen je na diplomatsko polje. Razni incidenti su s vremena na vrijeme podizali napetosti i ugrožavali mir na prostoru juga Europe. Sve što se događalo u Trstu i okolici kompliciralo je odnose Jugoslavije sa Saveznicima u prvom poratnom desetljeću. U trenutcima kada je Drugi svjetski rat bio na samom kraju i mir tek stupao na scenu, jugoslavensko komunističko vostvo pokušalo je vojničkim sredstvima, poslije kojih bi slijedila politika svršenog čina, zauzeti ovaj važan grad. U ovom poduhvatu, međutim, nije uspjela taktika preuzimanja vlasti kakva je, recimo, primjenjivana u Srbiji 1944. godine.
Pred osokoljenim partizanima ispriječili su se Saveznici, a izostala je očekivana podrška s Istoka. Jedinice Jugoslavenske armije povukle su se na područje odakle je ova luka bila sigurna. Povlačenje je, međutim, samo zaoštrilo odnose. Plod privremenog rješenja problema i povremenih eskalacija sukoba 1946.–1947. bilo je neprijateljstvo s dojučerašnjim savezničkim vojskama SAD-a i Velike Britanije. Pojedini potezi, kakvi su bili beskorisna obaranja američkih transportnih aviona u kolovozu 1946., dugo vremena poslije toga držali su Jugoslaviju na lošem glasu. Sugerirana obrana suvereniteta granica FNRJ, ponuđena kao obrazloženje za obaranje američkih aviona, dolazi u sumnju, jer su incidenti na tim granicama nastavljeni idućih godina bez jugoslavenske reakcije. Jugoslavija je tijekom cijelog razdoblja neriješenog tršćanskog pitanja držala jake vojne efektive u sjeverozapadnoj Sloveniji, jer je jedna od pretpostavki u prvim poratnim godinama bila mogućnost konflikta sa Zapadom koji bi počeo upravo na tom prostoru. Kasnijim ulaskom Jugoslavije u partnerske odnose sa Zapadom, kroz programe vojne i ekonomske pomoći, percepcija se nije mnogo promijenila. Pitanja Trsta i odnosa s Italijom i dalje su bila aktualna, i pored pritisaka Saveznika na Jugoslaviju da shvati kako je stabilnost u tom dijelu Europe imperativ uspješne obrane od Sovjeta.
Novi, 45. broj magazina Vojna povijest na svim je kioscima za samo 19,99 kuna od petka, 5. prosinca.
Trst je nas Tako je tito govorio da su mu dali dio grcke rumunjske bugarske italije austrije madarske taj bi sve skalupio u jugoslaviju najveci hostapler koji je zivio u drugom mileniju nema mu premcam mileniju nema mu premca