Johan Moses Browning patentirao je 1890. godine strojnicu koja je djelovala na načelu posudbe plinova. Naime, dio pritiska nastalog ispaljenjem metka iskorišten je za izbacivanje prazne čahure i ponovno zapinjanje udarne igle koja je aktivirala sljedeći metak. Sve dok je okidač pritisnut, ciklus se ponavljao, odnosno dobivena je takozvana automatska (brza) paljba. Godine 1900. Browning se odlučio za drugačije djelovanje strojnice.
Energija eksplozije baruta koji izbacuje metak i koju strijelac osjeća kao povratni trzaj oružja, iskorištena je za ponovno zapinjanje udarne igle trzajem cijele cijevi s jednakim učinkom – automatskom paljbom. Iako je svoj izum odmah patentirao, Browning je tek 1910. proizveo prvi prototip strojnice koju je neuspješno predstavio američkoj vojsci. No kako je u veljači 1917. godine Amerika ušla u Prvi svjetski rat, vojska je pozvala Browninga da demonstrira svoju strojnicu. Ispred vojne komisije u jednom rafalu ispalio je iz strojnice 20.000 metaka bez ijednog zastoja. Impresionirana viđenim, vojska je naručila 45.000 novih strojnica kalibra 7,62 mm koja je postala M1917A1, odnosno poznatija kao Browning 30cal machine gun (ako se pomnoži 0,30 sa 2,54 cm, koliko iznosi jedan inč, dobije se 7,62 mm).
Na osnovi iskustava iz Prvog svjetskog rata, Browning se odlučio za konstrukciju teške strojnice koja je u svojoj osnovi bila povećana strojnica Browning 30. Odlučio se za kalibar 50, odnosno 12,7 mm. Međutim susreo se s neočekivanim problemom. Nikako nije mogao riješiti problem čahure buduće strojnice. Tada mu je jedan američki časnik nabavio metak njemačke protutenkovske puške kalibra 13 mm poznate kao Mauser TGewehr, koju je on potpuno kopirao.