Carska mornarica
Japanska carska mornarica utemeljena je 1869. godine. Prvi japanski admiral carske mornarice bio je Takeaki Enomoto. Japanci su unajmili kao savjetnika 1865. godine francuskoga pomorskog inženjera Léoncea Vernyja koji je izgradio prvi pomorski arsenal u pomorskoj bazi Yokosuka (Nagasaki). Zatim su u razdoblju od 1867. do 1868. godine unajmili britanske pomorske stručnjake kako bi pomogli u razvoju japanske mornarice te organizirali japansku pomorsku akademiju u Tsukijiu. Japanski mornari obučavali su se više od deset godina u Velikoj Britaniji gdje su služili britanskoj kraljevskoj mornarici te su se nakon službe vraćali u Japan na zadatke koji su uključivali obuku i ustroj japanske carske mornarice. Japanska ratna mornarica imala je prije početka rata na Pacifiku 232 ratna broda, od toga deset bojnih brodova, deset nosača zrakoplova, 18 lakih i 18 teških krstarica, 113 razarača i 63 podmornice. U sastavu ratne mornarice bili su i borbeni zrakoplovi, njih 2.200 (podijeljenih na zračne snage smještene na nosačima i one smještene na kopnu) te 311.359 vojnika u službi mornarice.
Glavnina japanske ratne mornarice nalazila se u sastavu Miješane flote (Rengo Kantai), koja je bila podijeljena na šest flota površinskih brodova, flotu podmornica i kombiniranu zračnu flotu. Japanska ratna mornarica prestala je postojati u bitki za zaljev Leyte 26. listopada 1944. godine. Sveukupan gubitak u
Drugome svjetskom ratu iznosio je 12 bojnih brodova, 19 od ukupno 23 nosača zrakoplova, 36 od ukupno 41 krstarice, 40 razarača od ukupno 150 te 130 podmornica od ukupno 185.
Organizacija japanske Mješovite flote
Mješovita flota utemeljena je 18. srpnja 1894. godine. Njezino prvo djelovanje bilo je u Kinesko-japanskom ratu (1894. – 1895. godine). Za vrijeme Ruskojapanskog rata je reformirana. Njen najpoznatiji zapovjednik na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće je Admiral Tógó Heihachiro. Pod njenim zapovjedništvom bile su
tri različite flote u japanskoj carskoj mornarici. Prva flota bila je sastavljena od vojnih brodova, Druga flota bila je sastavljena od krstarica s pojačanim oklopom i lakih krstarica i naposljetku Treća flota koja je služila kao pričuva. Mješovita flota ušla je u zapovjedništvo japanskog združenog stožera oružanih snaga 1937. godine. Početkom rata na Pacifiku Mješovita flota postala je gotovo sinonim za carsku japansku mornaricu. Bila je sastavljena od bojnih brodova, nosača zrakoplova, krstarica, razarača, podmornica, transportnih i sanitarnih brodova te zrakoplovnih snaga i dijelova kopnenih snaga carske japanske mornarice. U punoj snazi mobilizirana je u bitki za Midway gdje je pretrpjela velike gubitke, a dodatno je oslabljena za vrijeme japanske vojne kampanje na Solomonskim Otocima. Kasnije je zapovjedništvo mornarice reorganiziralo Mješovitu flotu, tako da je obavljala operativnu kontrolu različitih geografskih zona,a time je spomenuta flota postala više administrativna organizacija. Mješovita flota, tj. njezini ostaci, sudjelovala je u bitki za Filipinsko more i bitki za zaljev Leyte u listopadu 1944. godine. U spomenutim bitkama dovedena je pred uništenje, a ostatci flote povukli su se na Okinawu na posljednju crtu obrane Japanskog Carstva. Flota je prestala postojati kao učinkovita borbena sila nakon bitke za Okinawu, a formalno je raspuštena 10. listopada 1945. godine. Najpoznatiji zapovjednik Mješovite flote u ratu na Pacifiku bio je admiral Isoroku Yamamoto, a nakon njegove pogibije zamijenio ga je admiral Mineichi Koga (1943. – 1944.), zatim admiral Soemu Toyoda (1944. - svibnja 1945.) i naposljetku viceadmiral Jisaburo Ozawa (svibnja - 10. listopada 1945. godine).
Admiral Isoroku Yamamoto
Obnašao je dužnost zapovjednika Kombinirane flote carske mornarice u Drugom svjetskom ratu. Diplomirao je na elitnom američkom sveučilištu, Harvardu. Sredinom dvadesetih godina prošloga stoljeća služio je kao mornarički ataše u japanskom veleposlanstvu u Washingtonu. Bio je poznat po svom šarmu i bio je omiljen u društvu žena. Njegov izgled, stas i visina koja nije tipična za Japanca, učinila ga je omiljenim u društvu. Ljubitelj hazardnih igara, a svjedoci kažu da se volio kockati po pitanju ratne strategije. Kad je militaristička vlada predlagala ulazak u rat, Yamamoto je stao na stranu protivnika rata.
Znao je da se Japan ne može mjeriti s logistikom SAD-a. Bio je tvorac napada na američku mornaričku bazu Pearl Harbor na Havajima. Vještom taktikom „Faktora iznenađenja“ vodio je uspješno japansku mornaricu prvih godina rata. Doživio je težak poraz kod Midwaya 1942. god., tražeći „vitešku borbu“ protiv američkih nosača. A razlog porazu je osjetni pad opskrbe gorivom japanskih nosača i razarača. U travnju 1943. god., vršio je smotru vlastitih trupa kod Solomonskog otočja. Amerikanci su presreli njegove radio poruke te su 18. travnja uništili njegov zrakoplov.
Iz posebnog izdanja VP magazina - "ORUŽANE SNAGE CARSKOG JAPANA".
http://vojnapovijest.vecernji.hr/najkvavije-bitke-na-pacifiku-tarawa-936498
http://vojnapovijest.vecernji.hr/krvava-bitka-na-koraljnim-otocima-tarawe-2dio-937916