Malo je poznat podatak da je za trajanja ratnih sukoba na području NDH mjesto Pisarovina, u neposrednoj blizini Zagreba, bilo određeno kao posebna zona u kojoj će se vršiti pregovori i razmjene zarobljenika. Poslijeratna historiografija prešućivala je ovaj podatak uvjeravajući nas da s neprijateljem nikada nije bilo pregovora i razgovora. No, činjenice govore sasvim drugačije. Krajem 1941. Nijemci su počeli tražiti stalno mjesto gdje bi se vršila razmjena zarobljenika. Također, i partizanska je strana za istu bila vrlo zainteresirana pošto je određen broj članova ilegalnih organizacija KP-a u gradovima bio provaljen i interniran u razne logore.
Prve razmjene izvršene su u mjestu Pisarovina zbog blizine Zagreba i dobre komunikacije, a kao mjesto potpadala je u interesnu sferu Njemačke (Demarkaciona linija bila je nešto južnije, prema Karlovcu). Kasnijim intenziviranjem borbi, razmjene su postale sve češće. U razgovorima između Nijemaca, koje su zastupali ing. Hans Ott i “Sonderfuehrer” Willibald Nemeček, i partizana donesena je odluka da Pisarovina postane stalno mjesto razmjene i u tu svrhu sklopljen je dogovor. Protekom vremena, kapitulacijom Italije i jačanjem partizanskog pokreta, stvorena je demilitarizirana zona Pisarovine.