Kao i svugdje u svijetu, tako i u Habsburškoj Monarhiji (kasnije Austro-Ugarskoj Monarhiji), djeca su oduvijek bila fascinirana vojnom tradicijom te bogatstvom i šarolikošću vojničkih odora.
Djeca, naročito ona imućnijih časnika, vrlo rado su odijevala dječje odore i nosila specijalno za njih načinjene dječje sablje. To je osim zabave svakako bilo namijenjeno i pobuđivanju ljubavi prema vojnom pozivu, a sve zbog produživanja obiteljske tradicije službovanja u različitim postrojbama K. u K. vojske. Ovakve sablje izrađivane su za sve rodove vojske, a razina njihove kvalitete ovisila je isključivo o platežnoj moći pojedinog naručitelja. Bitno je istaknuti da se u ovom tekstu ne bavimo službeno propisanim sabljama kakve su nosili npr. kadeti Terezijanske vojne akademije ili kadeti visoke Ugarske vojne škole za izobrazbu časnika Kraljevskog domobranstva odnosno Honveda, već isključivo onim komercijalnim inačicama dostupnim i širem civilnom pučanstvu. Snalažljivi trgovci u to doba iskoristili su roditeljsku slabost prema djeci i poslužili se vještim marketinškim trikom. Časnicima koji su kod njih kupovali svoje oružje, pogotovo ako su bili u pratnji djece, onako usput ponudili bi i istovjetan otvarač za pisma ili dječju sablju, te ih tako izložili dodatnom trošku. Uz samo oružje, nuđena je i kompletna dodatna oprema poput pripadajućih portepeea i gehengera za svaki pojedini model.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. studenog 2023.