Borbenih bodeža i noževa iz razdoblja razvijenog srednjeg vijeka sačuvalo se u Hrvatskoj veoma malo. Meni je poznato svega desetak sačuvanih primjeraka korištenih između 1000. i 1500. godine na hrvatskom tlu.
Jedan primjerak nalazi se u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, a ostali u nekolicini privatnih zbirki. Među njih ne ubrajam kuhinjske i utilitarne civilne noževe koji nisu imali borbenu namjenu, a kojih je nađeno mnogo karsteološkim istraživanjima diljem Hrvatske. Iz razdoblja ranog srednjeg vijeka sačuvao se veći broj noževa, ali rijetko i bodeži. Uzrok toga je što su mnogi narodi koji su između 5. i 10. stoljeća obitavali na tlu Hrvatske imali običaj polagati oružje uz pokojnike. Taj su običaj imali germanski narodi poput Gepida, Herula, Istočnih i Zapadnih Gota, Langobarda i drugih. Ali i Avari, Slaveni te stari Hrvati. Nakon što je kršćanstvo uhvatilo snažnije korijene, tijekom 10. st. običaj je postupno nestao s tla čitave Hrvatske. U kasnijim stoljećima javlja se tek sporadično, i to isključivo u okviru osobito svečanih ukopa uglednih feudalaca.
Noževi ranog srednjeg vijeka pronađeni na našem području u pravilu su jednostavni i stereotipni. Bodeža zapravo i nema, osim ako uračunamo alanske mačeve 4. i 5. st., poznate pod nazivom meotski mačevi, koji mogu biti duljine bodeža. Budući da je riječ o iskopinama od kojih se sačuvalo uglavnom samo sječivo, svi oni nalikuju jedni na druge. Slično je i u ostalim dijelovima Europe. Tek u razvijenom srednjem vijeku borbeni noževi i bodeži poprimaju razigranije i raznolikije oblike, te se svrstavaju u nekoliko skupina s većim brojem inačica i podinačica. Neke su od njih općeeuropske, dok druge imaju uži lokalni značaj.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. rujna 2023.
