Film "Mihail Viteazul" - rumunjski "Braveheart"

U kasnom srednjovjekovlju na prijelazu iz šesnaestog u sedamnaesto stoljeće, na području današnje Rumunjske svoje je mjesto u povijesti priskrbio vlaški knez Mihai Viteazul (1558-1601), u domaćoj nam historiografiji prikladno preveden kao Mihail Hrabri. Ovaj je plemić tijekom kratke, no burne vladavine (1593-1601), stiješnjen između Svetog Rimskog Carstva i Osmanskog Carstva, gotovo cijelo desetljeće vješto balansirao između velesila, pokušavajući ostvariti što je moguće veću razinu teritorijalne i političke samostalnosti. Pri tome je ušao u sukob sa svakom od zainteresiranih strana, ratujući protiv vojski Murata III i Mehmeda III, ali i protiv Rudolfa II Habsburgovca i transilvanijskih bojara. U kontekstu stvaranja moderne rumunjske države njegovu je vladavinu obilježio pokušaj teritorijalnog ujedinjenja triju pokrajina – Vlaške, Transilvanije i Moldavije, što mu je nakratko i pošlo za rukom na svega nekoliko mjeseci tijekom 1600. godine, pa iako sam čin nikada nije proveden u formalnom obliku, nedvojbeno je bila riječ o kratkotrajnoj personalnoj uniji. Taj je moment u mitologiji o hrabrome knezu iskorišten u rumunjskoj historiografiji tijekom devetnaestoga stoljeća, pod snažnim utjecajem romantizma i nacionalnih pokreta, kada je prepoznat kao jedan od krucijalnih začetaka stvaranja moderne rumunjske države – što se u konačnici i zbilo po završetku Berlinskog kongresa.
Iz tih je, dakle, motiva početkom sedamdesetih, svega nekoliko godina nakon što je Nicolae Ceauşescu postao generalni sekretar i predsjednik Državnog komiteta, snimljen epski spektakl „Mihai Viteazul“ u režiji Sergiua Nicolaescua, tada već dokazanog glumca i povremenog redatelja. Kao i kod mnogih filmova, i u ovome slučaju poluprovjerene priče govore kako je u pretprodukciji, koja je trebala osigurati širu međunarodnu distribuciju, sudjelovala i Columbia Pictures s namjerom da se angažiraju glumci s A-liste, poput Richarda Burtona, Elizabeth Taylor, Orsona Wellesa i Kirka Douglasa. Navodno je tek na osobno inzistiranje Ceauşescua ova inicijativa propala, te je produkcija povjerena isključivo rumunjskoj ekipi.