Austrijska vojska podizala je na hrvatskoj vojnoj granici jedanaest pukovnija (Grenz Regimenten) lakog pješaštva. Redom su to bile 1. lička, 2. otočka, 3. ogulinska, 4. slunjska, 5. varaždinska (Creuzer), 6. varaždinska (St. Georger), 7. brodska, 8. gradiška, 9. petrovaradinska (u njoj su služili i momci iz Istočne Slavonije) te dvije banske. Sve su graničarske pukovnije imale regularni status kao i redovito pješaštvo. Svaka pukovnija imala je dvije djelatne bojne i jednu pričuvnu. Jednu je bojnu tvorilo šest kompanija.
Sveukupno svaka je pukovnija imala ukupno 2966 graničara, 240 oštrostrijelaca i 44 topnika. Pričuvna bojna imala je 1437 graničara. Dvije banske pukovnije (10. iz Gline i 11. iz Petrinje) te 4. slunjska imale su u svojem sastavu i 200 seržana konjanika i pješaka. Odredbom iz 1808. godine graničari su svoju službovnu bijelu odoru (Feldmontur) zamijenili smeđom (Hausmontur) koja je do tada bila u uporabi samo na granici ili kod kuće.
U rat su 1809. godine 5., 6., 7., i 8. pukovnije otišle u bijelim odorama. Odora je imala šiljate tzv. mađarske rukave s ukrasom nazvanim "medvjeđe kandže" (Mrentatzen). Graničar Slunjske pukovnije nosio je narančasto-žutu razlikovnu bojom s metalnom (sivom) dugmadi dok je ogulinska imala brončanu (žutu) dugmad. Hlače su bile plave boje, nešto šireg hrvatskog kroja, iznad koljena s takozvanim žuto-crnim mađarskim čvorovima. Graničari su na glavi nosili čako model 1806. godine izrađen od filca s kožnim štitnikom. Običan je graničar bio naoružan samo musketom i bajunetom, i nosio je bijelo remenje. Oštrostrijelci su od oružja nosili i manju pješačku sablju i crno remenje. Treća satnija 4. slunjske pukovnije satnika Jurija Vitkovića, pojačana s nešto momaka iz 4. satnije, sveukupno oko 200 graničara i nešto topnika i zaostalih austrijskih vojnika (prema jednom izvoru sveukupno posada od 242 vojnika), branila je drvenu utvrdu (Blockhaus) na prijevoju Predel koja je za-priječila prolaz cestom prema unutrašnjosti Austrije. Ujutro 15. svibnja 1809. godine utvrdu je napalo francusko pješaštvo iz četiriju pješačkih pukovnija i dvanaest topova sveukupno sa 6 000 - 7 000 ljudi.
Hrabra posada odolijevala je francuskim napadima do 18. svibnja. U silovitim borbama preživio je samo jedan časnik i osam graničara. Na mjestu njihove pogibije podignut je spomenik sa statuom lava, a graničarima u čast Predil je nazvan austrijskim Termopilom aludirajući na herojsku borbu 300 spartanskih vojnika koji su braneći jedan klanac od nadmoćnijih Perzijanaca izginuli do posljednjeg.