Nakon iznenadnoga pritiska u dubinu od 80 kilometara u zaleđe lijevoga krila njemačke Prve oklopne armije sovjetske trupe zauzele su 8. veljače ključno željezničko čvorište kod Krasnoarmiiska i Gišina.
Prva postrojba poslana da zaustavi taj opasni nalet bila je upravo SS-Panzergrenadier Division ‘Wiking’, koju su u stopu pratile 7. i 11. Panzer Division (7. i 11. oklopna divizija). Treba spomenuti da te njemačke postrojbe nisu bile dovoljno odmorne i dobro opremljene jer su u protekla tri mjeseca konstantno sudjelovale u akcijama i svaka je raspolagala sa samo 2000 borbeno sposobnih ljudi. Tako SS-Panzergrenadier Division ‘Wiking’ nije mogla prikupiti više od pet borbeno spremnih tenkova PzKpfw III. Ipak, pripadnici Waffen-SS-a u akciju su stupili s njima uobičajenim borbenim elanom. Samo zahvaljujući svojoj snažnoj topničkoj pukovniji, zapovjednik SS-Panzergrenadier Division ‘Wiking’, SS-Obergruppenführer Felix Steiner uspio je zaustaviti ruske tenkove.
Dana 12. veljače pripadnici SS-Panzergrenadier Division ‘Wiking’ poduzimaju bočni udar na sam istočni rub grada Krasnoarmiiska, te istodobno nešto sjevernije napadaju Gišino, ali je napad zaustavljen zbog fanatičnoga sovjetskog otpora. U narednome su tjednu pripadnici Waffen-SS-a zajedno s pješaštvom regularne vojske vodili žestoke ulične bitke s ciljem zaustavljanja svakoga potencijalnog proboja sovjetskih snaga izvan grada. Tada je pristigao X. sovjetski tenkovski zbor kao podrška sovjetskim pokušajima proboja iz Krasnoarmiiska, ali su se sovjetske trupe u regiji također nalazile u lošem stanju s obzirom na to da su u borbu protiv grenadira Waffen-SS-a mogle ubaciti tek šačicu upotrebljivih tenkova.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. lipnja 2022.