Danas gotovo zaboravljena, ovisna o državnoj pomoći, nikada povezana s Rijekom, istarska željeznica Istri je nekada značila puno više nego danas. Jer danas predstavlja samo tužan ostatak nekadašnje žile kucavice cijeloga Istarskog poluotoka. U njenim kolodvorima, halama i ostalim objektima još se osjeća nekadašnji sjaj davno posrnule Austro-Ugarske Monarhije. Željeznica danas predstavlja relikt vremena u kojemu je služila na ponos i predstavljala posljednju riječ tehnike.Ne tako davne 1873., iste one godine kada je otvorena karlovačko-riječka željeznica, list istarskih Hrvata „Naša sloga“ donosi radosnu vijest: „Prihvaćena od carevinskoga vieća osnova za gradjenje železnice od Divače (na prugi Beč – Trst) u Pulu i Rovinj probudila je u svoj Istri najveće veselje i nadu u bolju i ljepšu budućnost. U Pazinu, Vodnjanu, Puli i Rovinju, a najme u ovom posljednjem gradu, nebijaše veselju kraja ni konca. Tu se sviet grlio, razsvjetlile kuće i sve vikalo: Živila Austrija! Živilo ministarstvo!“. Za Istrane je to bila važna vijest koja je značila povezivanje Istre s ostatkom država, vijest koja je nagovijestila moderniziranje i otvaranje perspektive ovome siromašnom kraju.
Ratna luka Pula (11)
Istarska željeznica relikt vremena
Željeznica je za Austro-Ugarske morala omogućiti zahtjevan i siguran prijevoz dugačkih topova, koji su postavljani u utvrđenjima