Istočno bojište u filmu majstora povijesne drame

U povijesti književnosti 1929. godina zasigurno zauzima posebno mjesto, jer su te godine Erich Maria Remarque i Ernest Hemingway izdali svoja možda i najpoznatija djela - „Im Westen nichts Neues“ i „A Farewell to Arms“, u kojima su se dotakli Prvoga svjetskog rata, formalno završenog desetljeće ranije. Iako je i prije njih izdan znatan broj klasika na temu, Hašekov „Švejk“ i Lawrenceov „Seven pillars of wisdom“ prvi su koji padaju na pamet; u godinama koje su uslijedile ovaj je žanr mahom temeljen na autobiografskim detaljima zabilježio značajan porast. Siegfried Sassoon („Memoirs of an infantry officer“, 1930.), Mihail Šolohov („Tikhiy Don“, 1934.), Humphrey Cobb („Paths of Glory“, 1935.) i Emilio Lussu („Un anno sull’altipiano“, 1938.) samo su neki od autora koji su objelodanili svoje uspomene na Veliki rat i tako podarili čitavu paletu sjajnih predložaka koje će filmska industrija prije ili kasnije pametno iskoristiti. Među ove znamenite naslove ubraja se, nesumnjivo, i jedan francuski - „Capitaine Conan“ Rogera Vercela. Dotada ne baš pretjerano znani francuski autor objavio je 1934. autobiografske zapise s Istočnog bojišta i osvojivši prestižni Prix Goncourt odmah je privukao pozornost javnosti.