Kraljevina Ugarska

U listopadu 1918. godine Austro-Ugarska Mo­narhija nalazila se u procesu političke lilcvi­dacije. Na temeljima Monarhije stvorene su nove drža­ve: Republika Austrija (koja je obu­hvatila povijesne pokrajine: Bur­genland/Gradišće, Korušku, Donju i Gornju Austriju, Štajersku i Ti­rol), Čehoslovačka Republika (koja je ustrojena od Češke, Moravske, Slovačke i Rutenije/Zakarpatje/ Potkarpatske Ukrajine), a najveći dio Donje Šlezije i Galicije postali su dijelovi nove Poljske Republike (čime je ona dobila zajedničku gra­nicu s Kraljevinom Rumunjskom), dok su Donja Štajerska, Donja Ko­ruška, Kranjska i Prekomurje (po­dručje današnje Slovenije bez Pri­morske), potom Banska Hrvatska i Dalmacija te Bosna i Hercegovina oblikovale zapadni dio novostvo­renog Kraljevstva Srba, Hrvata i Slo­venaca. Međutim, mirovnim spo­razumom iz Trianona (potpisanim 4.1ipnja 1920. godine) najveće teri­torijalne gubitke pretrpjela je Kra­ljevina Ugarska: Slovačka je postala dio nove zajedničke čehoslovačke države, dok su Prekomurje, Međi­murje, Bačka i dio Banata posta­li dijelovi Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, a Erdelj (Sedmogradska, odnosno sjeveroistočna Transilva­nija) te najveći dio Banata dio Kra­ljevine Rumunjske (time je Kralj evi­na Ugarska izgubila tri petine svog predratnog teritorija te dvije treći­ne svog predratnog stanovništva, pri čemu treba uzeti u obzir da su sva navedena područja bila nacio­nalno mješovita).

Krajem listopada 1918. godine ostatak Ugarske našao se u politič­kom kaosu koji je pokušala smiriti široka koalicijska Vlada formirana 31. listopada. Navedena je Vlada 4. studenog 1918. godine u Beogradu potpisala primirje, a 16. studenog proglasila Republiku Mađarsku. 

Međutim na području Mađarske dolazi do velike gospodarske krize izazvane gubitkom rata, koju ko­riste komunisti zajedno sa socijal­demokratima (ujedinjeni u Socija­lističkoj stranci) te 21. ožujka 1919. godine proglašavaju Mađarsku So­vjetsku Republiku na čelu sa Be­lom Kunom. Na navedene događa­je odmah je reagirala Antanta te je 16. travnja 1919. godine započela vojna intervencija protiv Mađarske Sovjetske Republike. U vojnoj in­tervenciji učestvovao je Francuski ekspedicijski zbor (koji se nalazio razmješten u jugoistočnoj Mađar­skoj te se pripremao za intervenci­ju u Rusiji), a na zahtjevAntante ru­munjske postrojbe ulaze u istočne, a postrojbe Čehoslovačke u sjever­ne dijelove Mađarske. Do svibnja 1919. godine rumunjske su postroj­be dostigle rijeku Tisu, a na područ­ju Zapadne Mađarske ustrojene su mađarske vojne postrojbe sa zada­ćom borbe protiv snaga sovjetskerepublike. Mađarske sovjetske po­strojbe postigle su najviše uspje­ha protiv snaga Čehoslovačke koje su uspjele potisnuti s mađarskog teritorija te prodrijeti na područje Slovačke, gdje je potom proglaše­na Slovačka Sovjetska Republika. Međutim zbog nastavka prodo­ra rumunjskih postrojbi u smjeru Budimpešte, daljnje operacije na području Slovačke su obustavljene, a postrojbe prebačene za obranu Budimpešte. Tijekom teških borbi vođenih od 20. do 26. srpnja 1919. godine mađarske sovjetske postrojbe pretrpjele su odsudan poraz od strane rumunjskih postrojbi koje su u nezadrživom napredovanju 4. rujna 1919. zauzele Budimpeštu, čime je u potpunosti poražena Ma­đarska Sovjetska Republika, a vlast preuzima prijelazna vlada formi­rana od predstavnika najvećih gra­đanskih stranaka.

Nastavak teksta i ostale zanimljivosti čitajte u novom broju VP magazina od subote, 5. rujna na svim kioscima!