AVIJACIJA CARSKOG JAPANA

Niži časnik Saburó Sakai

Foto: http://www.warhistoryonline.com/
Niži časnik Saburó Sakai
18.02.2015.
u 13:55
U svome djelu „Samuraj“ tvrdi da njegov najveći ratni uspjeh nije taj što je postigao više od 60 zračnih pobjeda, nego taj što nikada nije izgubio pilota u pratnji, kroz više od 200 zračnih borbi.
Pogledaj originalni članak

Saburo Sakai je najpoznatiji japanski pilot lovac koji je većinu zračnih pobjeda ostvario u lovcu Zero. Saburo Sakai je rođen u prefekturi Saga 1916. godine, a potjecao je iz stare samurajske obitelji. Prijavio se u carsku mornaricu u svibnju 1933. godine. Sakai je diplomirao kao prvi u klasi u studenome 1937., a nagrađen je carevim srebrnim satom.

U Drugome kinesko-japanskom ratu bio je pripadnik 12. zračne grupe. Prvu zračnu pobjedu ostvario je 5. listopada 1938. godine. U lipnju 1941. dodijeljen je zračnoj grupi Tainan, a sudjelovao je u napadu na Clark Field na Filipinima 8. prosinca iste godine. Nakon japanske pobjede na Filipinima Sakai je prebačen, zajedno sa zračnom grupom Tainan, na dužnost u Nizozemsku Istočnu Indiju. Zatim je u travnju 1942. zajedno sa zračnom grupom Tainan prebačen u Rabaul, gdje su japanske zračne snage imale zadatak ugroziti američke i australske jedinice smještene u Port Moresbyju. Pokazao je svoj talent instruktora pilota i za vrijeme najvećih zračnih operacija nad Guadalcanalu. Naime, kao najstariji pilot u sastavu Sasai eskadrile, poučavao je svoje kolege umijeću zračnih borbi, a kasnije su mnogi od njegovih učenika postali vrhunski piloti lovci. U zračnoj borbi koja je trajala više od četiri sata 7. kolovoza 1942. u blizini Guadalcanala, Sakai je oborio dva protivnička lovca koji su pratili dva bombardera modela VB-6.

U okršaju je Saki pogođen sa strojničkog položaja na krilu bombardera. Uspio je sletjeti u japansku bazu na Guadalcanalu, a utvrđena mu je trajna sljepoća na desnom oku. Frustriran zbog ranjavanja u lipnju 1944. dodijeljena mu je uloga pilota lovca u bitki za Iwo Jimu. Pridružio se zračnoj grupi Yokosuka, a 24. lipnja sudjelovao je u zračnoj bitki protiv američkih lovaca modela Hellcat VF-1. U sukobu je njegova jedinica izgubila 25 lovaca Zero. Sakai je tvrdio da je u okršaju oborio tri protivnička zrakoplova. Spomenuta zračna grupa Yokosuka kasnije je postala jedinica u sastavu specijalnih postrojbi kamikaza. U prosincu 1944. prebačen je ponovno na dužnost instruktora pilota. Njegova posljednja zračna borba odvila se 17. kolovoza 1945. godine. Sakai je bio zapovjednik grupe lovaca koji su pratili misiju kamikaza u sastavu zračne grupe Yokosuka protiv američkih bombardera. Nakon završetka rata na Pacifiku posvetio se pisanju ratnih memoara. U svome djelu „Samuraj“ tvrdi da njegov najveći ratni uspjeh nije taj što je postigao više od 60 zračnih pobjeda, nego taj što nikada nije izgubio pilota u pratnji, kroz više od 200 zračnih borbi.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 19

T1
t12matija
15:00 18.02.2015.

citao sam njegovu knjigu...mogu reci da su se samo iznimni pojedinci mogli upisati u japanske pilotske skole....uglavnom knjigu vrijedi procitati,za one koji vole zrakoplovstvo..steta samo sto ne postoji nikakav interes da se takve knijge tiskaju kod nas... ali zato kuharica,kolaci,ljubavni ko pljeve...

HU
humperlein
15:52 18.02.2015.

sacai luck eh skupoće

Avatar commentator
commentator
00:30 19.02.2015.

Ovaj "članak" nije ni sjena onoga što je Sakai postigao u ratu. Hrabrim sve zainteresirane neka si pročitaju barem iz 2-3 izvora na internetu o Sakaiu. Samo ukratko: Iz samurajske porodice, naravno porodice koja je pala u nemilost nakon što su prozapadni militaristi ukinuli samuraje (sjetimo se Toma Kruza u "Posljednjem samuraju.") Zatim Sakai pogođen u glavu (njegovi unuci još imaju probušenu pilotsku kapu) vrača se sam nekih 500 ili 600 milja Pacifika, ne vidi od krvi koja mu curi iz glave niz očiju, sljeće u Rabaul i nakon raporta pada u nesvjest. Zafrkanciju koju su on i još par aseva pilota izvršili: akrobacije iznad američke baze, sljedečeg dana američki avion nadlječe Sakaievu bazu i baca letak na kojem piše: "jako smo cijenili vaše jučerašnje akrobacije, ali znajte da sljedeći put ćete dobiti - toplu dobrodošlicu," na što komandir poludio (ne doslovno naravno.) Zatim jednom kada su ga nekoliko američkih aviona pokušala srušiti a on mislim nakon 15 minuta dogfajta im je zbris'o. Ima čak prića koja je toliko lijepa da je skoro nevjerovatna: odmah nakon početka rata japanci su dobili zapovijed da sruše sve avione koji su letjeli tamo okolo a on je prekršio tu zapovijed i nije htio srušiti civilni nizozemski mislim, zrakoplov, navodno jer je vidio kroz prozor ženu koja ge je podsječala na dobru američku mislim, učiteljicu nečega iz mlađih dana. Nakon rata se svakog dana molio za duše ubijenih pilota. Naravno sreo se sa mnogo američkih pilota koje je imao prilike susresti i na nebu za vrijeme rata. Čak i kada su ga prizemljilil kao dragocijenog instruktora on je ipak otišao letjeti u zadnje nemoguće misije, amo za vrijeme Okinawe, Iwo Jime i potonuća Yamata itd. Ukratko čudesna prića. A članak je propustio najvažnije; a to je njegov (samurajski) moto, koji mu je davao snage za cijelo ono vrijeme i pogotovo za onih čuvenih 600 milja letenja ranjen i umoran, a taj moto je bio: "Nikad ne odustati," "Never Give Up," "Futo Fukutsu 不撓不屈" Morao sam se raspisati iako svatko može okrenuti Wikipediju i još par drugih članaka, ali ta Pacifička priča mi je toliko fascinantna da sam doživio skoro kao zločin ovaj mali večernjakov osvrt koji nije ništa rekao.