U ožujku 1935. Hitler je odbacio mirovni sporazum iz Versaillesa te započeo ponovno naoružavanje Njemačke. Najviše zahvaljujući generalu Lutzu, koji je postavljen na mjesto zapovjednika stožera novoustrojenih motoriziranih postrojbi, i njegovu načelniku stožera bojniku Heinzu Guderianu, već 1936. ustrojena je 1. njemačka oklopna divizija. Naime, u tridesetim godinama njih su dvojica zajedno s timom dalekovidnih suradnika pratili britanska ispitivanja oklopnih postrojba gdje je jedan zapovjednik, pukovnik Broad, glasom preko radiostanice mogao upravljati cijelom postrojbom.
Za razliku od Nijemaca, konzervativni Britanci nisu shvatili taktičke mogućnosti budućih oklopnih postrojbi. Lutz i Guderian predvidjeli su za buduću oklopnu diviziju tri tipa tenkova: laki za izviđanje, srednji glavni borbeni tenk i posebni srednji tenk s topom većeg kalibra za potporu. U međuvremenu, kako je njemačka industrija tenkova bila tek u začetku, ured za naoružanje naručio je izradu školskoga lakog tenka s dva člana naoružanog strojnicama koji je postao Panzerkampfwagen I (njemačko oklopno borbeno vozilo skraćene oznake Pz. Kpfw. I ili Panzer I), prijelaznoga lakog tenka s tri člana posade naoružanog lakim automatskim topom od 20 mm – Panzer II, i dalje glavni borbeni tenk Panzer III i tenk za potporu Panzer IV.