Oružje iz opsade Lenjingrada

Tijekom 1942. godine na Istočnom bojištu, u oko­lici Lenjingrada, njemač­ki su se vojnici po prvi put susreli s novom sovjetskom krat­kom strojnicom, službenoga ime­na „Pistolet Pulemjet Sudajeva", obr. 1942. Kao i svaki drugi proi­zvod poslan u uporabu po hitnom postupku tako je i PPS-42 bolovao od nekih dječjih bolesti koje su kasnije uklonjene s manjim kon­strukcijskim izmjenama. Iako su izmjene bile minornoga karakte­ra kratkoj je strojnici promijenje­na oznaka u PPS-43. Iako se u tom trenutku to nije na prvi pogled či­nilo bitnim, navedena strojnica predstavljala je odgovor sovjetskih konstruktora na izazov kratkih vojnih strojnica druge generaci­je, do tada oblikovanih u njemač­koj MP-40, američkom M3 ili bri­tanskom „Stenu", odgovor koji je u određenim konstrukcijskim i pro­izvodnim pojedinostima nadma­šio izazivače, a ujedno postao i ko­načnom odrednicom konstrukcije kratkih strojnica druge generacije. I u ovom slučaju sovjetska je „kon­struktorska škola", zastupana po mladom konstruktoru Aleksan­dru Sudajevu, prednost dala jed­nostavnosti uporabe i održava­nja nad oku dopadljivim vanjskim izgledom. Zbog toga PPS-43 nije izgledao estetski elegantno poput primjerice njemački MP-40, ali je bio jednako tako učinkovit, a konstrukcijske pojedinosti otkri­vaju da se ne radi o pukoj kopiji nekoga od znamenitih uzora, već o dobro promišljenoj i tehnički opti­malno izvedenoj konstrukciji koja je nastavila živjeti i nakon Drugoga svjetskog rata bilo kroz izravne ko­pije proizvođene u zemljama koje su sa Sovjetskim Savezom dijelile političke svjetonazore ili kao izve­denice i kopije sustava u nekim od zapadnih zemalja, o kojima će rije­či biti naknadno.

U vrijeme kada se ruski konstruk­tor A. P. Sudajev prihvatio kon­strukcije nove kratke strojnice za potrebe oružanih snaga Sovjetsko­ga Saveza, Drugi svjetski rat uvelike je bjesnio čitavim svijetom. Nova, suvremena koncepcija pokretno­g ratovanja uz veliku primjenu zrakoplova, tenkova i drugih vozi­la, te suvremenijih sredstava veze pokrenuIa je izravno ili neizravno utjecala na zahtjeve koje su glavni stožeri svih zaraćenih strana stav­Ijali pred konstrukcijske timove u svim zemljama. Kada se svi za­htjevi sažmu, kao konstanta po­javljuju se sljedeće želje: 1) Automatsko ili oružje sa selek­tivnom paljbom koje koristi strje­Ijivo koje je tipizirano i usvojeno u naoružanju vojnih snaga kako se uhodana proizvodnja strjeljiva ne bi ometala eksperimentiranjem i uvodenjem u proizvodnju novih tipova strjeljiva, 2) Jednostavnost i mogućnost ma­sovne proizvodnje uz minimaliza­ciju potrebnih resursa svih vrsta, počevši od sirovina, pa do zahtje­va za stručnom radnom snagom i posebnim strojevirna, te utroška vremena potrebnoga za proizvod­nju oružja, 3) Jednostavnost konstrukcije radi jednostavnijega korištenja, održa­vanja, postizanja mehaničke po­uzdanosti i otpornosti na kvarove i nedostatno održavanje i u nepo­voljnim klimatskim uvjetima te jednostavnije, brže i jeftinije izo­brazbe tisuća unovačenih vojnika koji u pravilu nisu raspolagali do­brom tehničkom izobrazbom, 4) Mali gabariti, prije svega mala masa i duljina, uz očuvanu pre­ciznost oružja kako bi se smanji­lo opterećenje vojnika težinom samoga oružja, povećala količi­na strjeljiva u borbenom komple­tu, a ujedno omogućilo da se što je moguće veći broj vojnika razii­čitih specijalnosti poput izvida­ča, vezista, posada borbenih vo­zila, topničkih posada, sredstava veze i drugih naoruža istim tipom oružja, što u konačnici smanjuje logističke poteškoće povezane uz proizvodnju, nabavu, dodjelu, ko­rištenje i održavanje oružja, te os­posobljavanje vojnika.Iako je Sovjetski Savez u to vrijeme u masovnoj proizvodnji i naoružanju raspolagao vrlo dobrom stroj­nicom „Pistolet Pulemjet Špagina" (PPŠ-41), ova kratka strojnica prve generacije nije bila, zbog svojih ga­barita i konstrukcijskih osobina, mogućnosti zadovoljiti potrebe svih vidova sovjetskih oružanih snaga, pogotovo u uvjetima ratne proizvodnje, pod svim mogućim ograničenjima, od nestašica svih sirovina i energenata do nedostat­ka školovane radne snage.

Za spomenuti je zanimljivu po­jedinost da je Sudajev svoju kon­strukciju razvio u Lenjingradu (da­nas Sankt Petersburgu) u vrijeme trajanja najžešće opsade. PPS-43 nije odgovor na raspisani natje­čaj, kao što je slučaj kod zapadnih oružja, već je rješenje na pitanje kako brzo, jeftino, kvalitetno i u ve­likom broju proizvesti učinkovito, jednostavno i pouzdano pješačko oružje i to sve samo da bi se saču­vao goli život. Nikada nećemo do­znati koliko je svakodnevno ratno stradanje, glad, smrt i bijeda u op­sjednutom i ratom silovanom gra­du nadahnula konstruktora, ali je činjenica da PPS-43 spada u izu­zetno učinkovite konstrukcije u kojima je sve podređeno svrsi, od­nosno ne postoje nepotrebne luk­suzne pojedinosti.

Kundak se preklapa na gornju stranu kućišta

Za razliku od svojih "vršnjakinja" MP-40, kod koje se kundak preklapao s donje strane M3, kod koje se kundak u obliku savijene žice pravocrt­no povlačio ili potiskivao radi izvlačenja, odnosno uvlačenja kundaka ili „Stena", kod koga je kundak bio fiksan, kratka strojnica PPS-43 opre­mljena je kundakom koji se preklapa na gornju stranu kućišta kratke strojnice. Ovakav način preklapanja kundaka nije nipošto slučajan. Kun­dak u preklopljenom položaju dodatno štiti od udaraca stražnji ciljnik, a ujedno je omogućeno brzo zakretanje kundaka iz pohodnog u položaj za gađanje. Za napomenuti je da kundak u preklopljenom položaju, bez obzira na to što se preklapa na gornju stranu kućišta kratke strojnice, ne ometa kretanje zatvarača ni kočnice, iz čega slijedi da se oružje moglo koristiti i bez prethodnoga postavljanja kundaka u položaj za gađanje.

Općenito

PPS-43 kratka je strojnica u kalibru 7,62x25mm, koja djeluje po sustavu slobodnoga zatvarača. Oružje djeluje isključivo automatsko, mada dobro izvježban strijelac može postići ispaljivanje pojedinačnih hitaca. Teoretska brzina paljbe iznosi 600 metaka, a stvarna cca 150 metaka u minuti. Maksimalni je domet metka 800 metara. Učinkovita daljina gađanja (domet) je do 200 metara. Polazna brzina metka na ustima cijevi iznosi cca 500 m/s. PPS koristi spremnik u obliku lučno zakrivljene kutije, zapremnine 35 metaka. PPS nije u mogućnosti koristiti ni spremnik zapremnine 35 metaka, kao ni spremnik u obliku bubnja zapremnine 71 metka koje koristi kratka strojnica PPŠ mod. 41. Masa praznoga oružja iznosi 3.04 kg, a punoga (s punim spremnikom) 3,67 kg Duljina kratke strojnice PPS-43 a otklopljenim kundakom iznosi 831 mm, a s preklopljenim kundakom 615 mm. Duljina cijevi iznosi 254 mm, Cijev je ižlijebljena s četirima žljebovima (poljima), s desnim korakom uvijanja.