Walküre je aktivirana i u drugim gradovima, a posebno je upečatljiv uspjeh urote polučen u Parizu. Pariški uspjeh pokazuje da je urota, usprkos svim pogrješkama i nesretnim okolnostima, bila temeljita i dobro zamišljena. Naime, istovjetan scenarij kakav se trebao dogoditi u Berlinu, trebao se dogoditi i diljem Zapadne Europe. Određeni krugovi čak smatraju da se usprkos berlinskom neuspjehu, udar trebao i mogao sprovesti, što je konstrukcija iza koje je vrlo teško stajati. Kako bilo, već nedugo poslije rata počela se kotrljati priča da vojni udar nije uspio, ne zbog neuspjelog atentata ili zbog neodlučnosti berlinskog kruga, nego zbog uloge feldmaršala Gunthera von Klugea, zada zapovjednika Zapadnog bojišta.
Prvi je javnu optužbu iznio Wilhelm von Schramm, koji je bio časnik u stožeru "pariškog Stauffenberga", Klugeovog zamjenika, generala Carla-Heinricha von Stülpnagela. Schramm tvrdi da se u Parizu, a ne u Berlinu, dogodio konačno slom puča jer Pariz nije bio toliko ovisan o Hitlerovom utjecaju. Po svemu sudeći, Stülpnagel je "pariški" dio posla odradio besprijekorno: kvalitetno, odlučno i na vrijeme. Sve vojne postrojbe bile su odaslane u teške borbe, maknute iz gradova, a postoji vrlo čvrsta pretpostavka da su i Amerikanci imali informacija o atentatu te su sa svoje strane dodatno "zaposlili" njemačke trupe.
Odlučni je Stülpnagel odmah po obavijesti o atentatu (koju je dobio tek oko 16 sati!) blokirao sve stožere SS trupa i Gestapoa, te uhitio "gotovo sve od 1200 u Parizu stacioniranih pripadnika SS-a, gestapovaca i pripadnika SD-a". Uhićenima se spremao žurni vojni sud, odnosno hitna osuda na smrtnu kaznu. Umjesto nje, do Pariza je stigla obavijest o kraju urote. Ipak, Stülpnagel se uopće nije zaustavio kada je objavljena vijest o pogubljenju pučista u Berlinu.
Hitno je otišao kod von Klugea i tražio ga da unatoč propasti atentata izda zapovijed o pokretu njemačkih jedinica na Berlin. Von Kluge nije pristao, ponovo se zaogrnuo dvosmislenošću, da bi prilivom novih informacija u potpunosti odustao od urotničkih kombinacija. Promijenivši ploču, izričito je zapovjedio Stülpnagel da oslobodi zarobljenike i dao mu priliku i savjet da bježi bestraga. Na koncu su oba zapovjednika završila kao i cijela priča: nesretno. Von Kluge počinio je samoubojstvo, a Stülpnagel pošao je još gore. Nakon neuspješnog pokušaja samoubojstva, zatočen je, mučen i zadavljen u zatvoru.
>>Hitler priznao svima u bunkeru da je rat (i Reich) izgubljen
diljem Zapadne Europe...valjda diljem okupirane Europe, kojiko ja znam tad nije postojala ni zapadna ni istocna europa