Ubrzo nakon američkog iskrcavanja na Okinavu Japanci su poduzeli očajničke poteze kako bi uništili neprijateljski pomorski desant. Ta je operacija uključivala masovne napade pilota-samoubojica, takozvanih kamikaza, ali i posljednje pomorske snage kojima je još raspolagala japanska carska mornarica. Eskadru sastavljenu od jedne lake krstarice i osam razarača predvodio je jedini preživjeli japanski bojni brod, moćni Yamato, ujedno i najveći bojni brod na svijetu. Težio je 65 000 tona. Oklop mu je dosezao debljinu od 650 mm, a bio je naoružan s devet topova od 460 i nekoliko desetaka topova kalibra 155 i 127 mm. Njegova je misija od samog početka bila samoubilačka jer je japanski flotni sastav imao goriva samo da stigne do Okinave. Odmah nakon isplovljavanja brodovi su otkriveni, pa ih je sljedećega dana, 7. travnja 1945., napalo 400 zrakoplova s američkih nosača.
Japanski brodovi nisu imali zračnu zaštitu i bili su prepušteni vlastitoj, općenito neučinkovitoj protuzračnoj obrani. Američki zrakoplovi počeli su napad rano poslijepodne i odmah su s nekoliko bombi i torpeda pogodili Yamata te potopili laku krstaricu i jedan razarač. Poslije su potopljena još tri razarača. Yamato nakon manje od dva sata, pogođen s dvadeset tri bombe i deset torpeda, pretvorio se u plameni krš te eksplodirao i počeo tonuti. Zajedno s njim u smrt je otišlo i oko 2500 članova posade. Spasilo se samo 300 mornara. Zajedno s Yamatom nestao je najprepoznatljiviji simbol japanske pomorske moći, ali i simbol jednog razdoblja u povijesti pomorskog ratovanja koje je trajalo gotovo pet stoljeća.
Naime, Drugi svjetski rat pokazao je da bitke više ne odlučuju teški topovi bojnih brodova, nego zrakoplovi s nosača zrakoplova.
Kako su sretni 'merikanci što su imali 2 svjetski rat.