Prvih dvadeset godina 18. stoljeća obilježava brzo propadanje osmanske sile, do kojega je ponajviše došlo zbog zastarjele unutarnje strukture osmanske države. Od 1714. do 1718. godine Turci su uspješno vodili ratove protiv Venecije u Grčkoj i na Kreti, ali ih je kod Petrovaradina, Temišvara i Beograda 1717. godine porazila austrijska vojska predvođena Eugenom Savojskim. Stoga su u srpnju 1718. godine Habsburška Monarhija, Mletačka Republika i Osmansko Carstvo morali potpisati mir u Požarevcu kojim su završeni mletačko-turski (ili Drugi morejski rat, 1714. – 1718.) i austro-turski rat (1716. – 1718.).
Odredbe ugovora priznale su osmansku vlast nad Morejom, što je teško oštetilo Veneciju. No sultan je caru morao dati neka područja na Balkanskome poluotoku, čime je određena sudbina Habsburške Monarhije. Što se tiče obrane Ugarske od Osmanlija, uspjeh je bio velik, a habsburške vojne granice određene su rijekama Savom, Dravom i Dunavom. U Požarevcu je 2004. godine, u neposrednoj blizini mjesta gdje je potpisan Požarevački mir, na brdu Tulba, postavljeno spomen-obilježje od kamenih blokova teških više od 15 tona, s ciljem da se čuva uspomena na ovaj važan povijesni događaj.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u srpnju 2019.