Vrhovnoga zapovjednika Josipa Broza Tita desant je zatekao u kolibi u pećini. Neko je vrijeme promatrao zračne napade i borbe i čekao prve informacije o stanju u gradu. U pećini je ostao sve do zatišja oko 10 sati, kada je prestao njemački napad u tome smjeru. Njemački strojničari držali su pod paljbom kosinu Gradine na kojoj se nalazila staza do kolibe, tako da je povlačenje tim putem ocijenjeno previše rizičnim. Nekoliko boraca Pratećeg bataljuna iz osobne Titove straže probilo je pod u kolibi kroz koji je, u procijep dubine oko 15 metara, spušteno pleteno uže načinjeno od padobranskih konopa. Najprije se tim putem spustilo nekoliko boraca i za njima vrhovni zapovjednik.
Jedan od boraca smrtno je pogođen prilikom spuštanja. Tito se dalje s pratnjom provukao usjekom koji ga je štitio od paljbe, pretrčao brisani prostor i sklonio se iza jedne stijene. Odatle je dao zapovijed Pratećem bataljunu da ostane na položajima, a on je s pratnjom krenuo prema vrhu Gradine, na koju je izišao oko 12 sati. Neko je vrijeme promatrao borbe i zatim odstupio prema Podovima, a time je njegovo izvlačenje iz pećine bilo uspješno završeno. To je ukratko “službeno” objašnjenje koje se moglo pronaći u poslijeratnoj literaturi. Titova uloga u prvih nekoliko sati poslije desanta nikada nije posve razjašnjena.
Zašto Tito pećinu nije napustio ranije, ni to nije jasno. Dobro zaštićena i sigurna od bombardiranja, okružena stražom, koliba u pećini bila je Titova osobna rezidencija u kojoj je primao posjete. Taj je prostor bio premalen za djelovanje Vrhovnog štaba (VŠ). Tito je s VŠom komunicirao preko kurira ili su pojedini časnici dolazili k njemu. U kolibi su uz njega bili Kardelj i nekoliko stožernih administrativaca, a Vrhovni štab s načelnikom VŠa i Rankovićem bio je negdje u blizini pećine. Iz Vrhovnog štaba Titu su putem kurira poslane pismene obavijesti i prijedlozi da napusti pećinu. U povijesnim izvorima spominju se vremena u 9.30, u 9.45 i u 10 sati.
On se na to odlučio tek kada je izlazak postao rizičan, neposredno nakon 10 sati. Čudno je da vrhovni zapovjednik četiri sata od početka napada nije bio s Vrhovnim štabom, nego su djelovali međusobno se dopisujući. Vrhovni štab poslao je kurire stožerima korpusa i divizija sa zapovijedima, ali i s kratkim opisom stanja u Drvaru i napomenom u kakvoj se situaciji našao vrhovni zapovjednik. Takve zapovijedi zasigurno nije poslao Tito, nego je Vrhovni štab djelovao na svoju ruku.