U predvečerje Drugoga svjetskog rata novopečeni bračni par, Kaji (Tatsuya Nakadai) i Michiko (Michiyo Aratama), seli se u Mandžukuo, gdje Kaji treba preuzeti dužnost nadzornika u radnome logoru. Time započinje vlastitu višegodišnju ratnu odiseju. Malo je filmova kojima je dovoljno da vas već u prvih nekoliko kadrova uvjere da im se s pravom pridajeprefiks „epski“. Trilogija „Ningen no jôken“ („Uvjeti čovječnosti“) Masakija Kobayashija jedan je od onih u kojima je od samoga početka jasno da gledatelj svjedoči nesvakidašnjem filmskom iskustvu. Svaka scena, gotovo svaki prizor ove trilogije ima epsku težinu, a da pritom jako rijetko, ako i uopće, ulazi u područje pretjerane artificijelnosti ili patetike. Snimljena prije sada već više od pola stoljeća, trilogija zorno odaje „modus operandi“ starijih majstora japanske kinematografije, stasalih 50-ih godina prošloga stoljeća (uz Kobayashija, to su još Akira Kurosawa, Kenji Mizoguchi i Yasujirō Ozu). Dramska okosnica Kobayashijeva filma potječe iz japanskeposlijeratne književnosti i temelji se na šestodijelnom, većim dijelom autobiografskom, romanu književnika Junpeia Gomikawe, aktivnog sudionika japanske okupacije sjeveroistočnog dijela Kine.
S obzirom da je i sam bio ratni veteran, Kobayashi je u ovom djelu prepoznao mnoge motive i događaje koje je i sam proživio na bojištu te se iz osobnih razloga i radi simboličnog razračunavanja s vlastitom prošlošću posvetio ekranizaciji Gomikawinog književnog „tour de forcea“. Zbog opsega radnje i brojnih sporednih likova, redatelj je inzistirao i teškom mukom postigao da se Gomikawino djelo ekranizira u formi trilogije. Strogo slijedeći roman, trilogiju „Ningen no jôken“ valja sagledavati kao jedinstvenu, nedjeljivu cjelinu u trajanju od 577 minuta, odnosno više od devet i pol sati, kojom obrađuje događaje u rasponu od 1940. do 1946. godine. Glavni je protagonist pacifist Kaji (Tatsuya Nakadai), koji u prvome dijelu, neposredno nakon vjenčanja biva unovačen i preseljava se sa suprugom Michiko (Michiyo Aratama) u Mandžukuo. Tamo preuzima dužnost nadzornika u radnome logoru i dobiva zaduženja nadzirati veću grupu kineskih zarobljenika. Od prvoga je trenutka jasno da Kaji ne pripada okruženju u kojemu se nalazi – raspoložen prije za suradnju sa zatvorenicima, negoli brutalnom psihičkom i fizičkom mučenju, pacifistički stavovi dovode ga u latentan sukob s nadređenima...
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne povijesti od 5. studenoga na svim kioscima!