Glasoviti turski putopisac Evlija Čelebija poduzeo je u razdoblju od 1631. do 1670. godine više velikih putovanja po tadašnjem Osmanlijskom Carstvu i izvan njega.
O svojim opažanjima i doživljajima napisao je opširno djelo u deset knjiga pod nazivom "Sejahatnama" ("Putopis") u kojem daje detaljne opise brojnih gradova koje je posjetio. Nije isključeno kako je izvorni naziv svome djelu Evlija dao "Tarih-I sejjah" - "Historija putnika", kako stoji u bečkom rukopisu.
Godine 1660. s Melek Ahmed-pašom Čelebija je prešao iz Livna na Han i Sinj zbog pregleda utvrda u osmanlijskom posjedu, što opisuje u petoj knjizi svoga "Putopisa". On donosi vijesti o zapuštenosti i obnovi sinjske tvrđave: "To je duguljast i nešto ruševan grad peterokutna oblika na stjenovitu brdu. Bedemi su grada tokom vremena ponegdje porušeni.
Čim je to Mehmed-paša vidio, odmah je sakupio svu islamsku vojsku i počeo ga popravljati potrošivši kesu svojih groša.
U roku od tri dana grad je postao kao bijelo zrno bisera. U njega je stavio potreban kontigent streljiva, oružja i drugoga vojnog materijala. Grad ima svog zapovjednika (dizdara) i tri stotina hrabrih vojnika. U samoj je tvrđavi careva džamija, žitni magazin i nekoliko skromnih malih siromašnih kuća pokrivenih ševarom.
Od svih su najimpozantnije kuće Mehmed-efendije i dizdara ... "Iz autorovih redaka nadalje saznajemo kako je sinjsku tvrđavu u to vrijeme branio zapovjednik i 300 vojnika, dok povijesni izvori kazuju kako je Sinj Osmanlijama koristio i kao uporište za daljnja pustošenja hrvatskih krajeva, naročito onih oko Drniša.
Dakle, Sinjani slave pobjedu u bitci koja se nije održala. Za to zahvaljuju majci Božjoj. Inače taj turski putopisac je i lažljivac. Čakovec je opisao kao grad optočen zlatom i dijamantima.