U povijesnoj literaturi i općenito u javnosti daleko je poznatije njemačko bombardiranje Beograda u travnju 1941. godine nego saveznička bombardiranja Beograda 1944. godine.
O njemačkom bombardiranju govori se barem jednom godišnje, a gradivo se ponavlja, naglašavajući da je ono bilo dio operacije njemačke okupacije Jugoslavije 1941. godine i daljnjeg njemačkog prodora prema Grčkoj. S druge strane, o savezničkim bombardiranjima tri godine kasnije zna se vrlo malo, a i objave su rijetke. Koliko je Beograd bio ključan Nijemcima, dovoljno govori podatak da je Dunav tijekom Drugog svjetskog rata bio ključna poveznica za Njemačku prema jugoistočnoj Europi, preko koje su između 1942. i 1944. prevezli oko osam milijuna tona tereta. Budući da je Beograd na Dunavu, bilo je jasno da ga Nijemci žele zadržati pod kontrolom i da ga dobro čuvaju. Međutim, Beograd je postao i izravna meta saveznika koji su bombardiranjem Beograda, njegovih mostova i željezničke infrastrukture nastojali prekinuti taj njemački koridor. U ovom broju, zahvaljujući slovenskom povjesničaru Saši Radovanoviču, imamo cjelovitu priču o tim savezničkim bombardiranjima, obogaćenu zračnim snimkama koje su dosad bile malo poznate ili uopće nisu bile objavljivane. Sve to ponovno zahvaljujući istraživanju kolege Radovanovića u američkim arhivima, gdje je pronašao ne samo obilje podataka o bombardiranjima, nego i mnoštvo prvoklasnih fotografija. Radovanović nam u ovom broju donosi još jednu temu koja je kod nas također malo poznata i slabo obrađivana.
Kuruci se između 1671. i 1711. godine u mađarskim, slovačkim i turskim dokumentima pojavljuju kao oznaka za pobunjenike u Ugarskom Kraljevstvu i sjevernom Sedmogradsku. Riječ je o posljednjoj fazi pobune koja traje od 1604. godine protiv Habsburgovaca u Ugarskoj (1604. – 1711.), koja se do 1671. većinom odvijala na području današnje Slovačke. Kako napominje Radovanovič, kuruci su većinom bili pobjegli podložnici i odsluženi ili otpušteni vojnici iz austrijskih protuosmanskih graničnih tvrđava, kao i neki plemići, prvenstveno oni koji su 1671. pobjegli pred sudom. Po etničkoj pripadnosti, većinom su bili Slovaci i Ruteni/Ukrajinci te Mađari. Ukratko, novi broj donosi nove vojnopovijesne zanimljivosti.
