Početkom kolovoza 1964. američki predsjednik Lyndon Johnson dramatičnim riječima u televizijskom obraćanju naciji izvijestio je javnost o dva incidentu u Tonkinškom zaljevu u kojima su 2. i 4. kolovoza 1964. godine sjevernovijetnamski torpedni čamci napali američki razarač “Maddox” američke Sedme flote. Bio je to događaj koji je prije 50 godina uvukao Sjedinjene Američke Države u Vijetnamski rat. Još od 1954. Sjedinjene Države slale su vojne savjetnike i opremu Južnom Vijetnamu kako bi ga poduprle u ratu protiv ustanika i komunističkog Sjevernog Vijetnama.
Johnsonova je administracija promovirala teoriju “domina” prema kojoj bi se pad režima u Južnom Vijetnamu poput padajućih domina mogla proširiti i dovesti do pobjede komunizma u ostaloj Aziji. Uplitanje u slučaj Vijetnama dovelo je Johnsona uskoro do dileme – povući se ili napasti. Dvostruki incident u Tonkinškom zaljevu pokazao se kao naručen za napadačku opciju. Johnson je zatražio pomoć Kongresa, koji je već sutradan jednoglasno izglasao rezoluciju o Tonkinškom incidentu. Njome je Johnson kao vrhovni zapovjednik dobio sve ovlasti da spriječi oružane napade. Američki odgovor bio je brz pa su zrakoplovi s nosača u blizini vijetnamske obale odmah krenuli u napad. Dugo poslije kraja rata vijetnamski je general Giap potvrdio prvi napad, ali je zanijekao drugi. Bio razarač napadnut ili ne, Johnson je odlukom Kongresa dobio pravo da u Vijetnam pošalje ne samo ratno zrakoplovstvo nego i kopnene snage.
Tonkinška odluka dala je zeleno svjetlo za potpuni rat u Vijetnamu. U roku od samo godinu dana ondje je već bilo 150.000 američkih vojnika.
Sam ministar McNamara je priznao da je incident u Tonkiskom zalivu bila false flag operacija. Revizija istorije kao u knjizi 1984. Orsona Velsa.