Svetozar Borojević rođen je u vojničkoj obitelji 2. prosinca 1856. godine u selu Umetić koje se nalazilo na području nekadašnje Vojne Krajine. Borojevićeva vojna izobrazba započinje kad s devet godina odlazi na školovanje u Nižu vojnu realku u Sremskoj Kamenici te nastavlja s školovanjem na Višoj vojnoj realki u Kisegu, a 1872. stupa u vojsku u Pečuhu kao kadet 52. ugarske pukovnije.
Godine 1874. završava kadetsku školu u Libeauu kod Graza te 1878. kao pripadnih ugarskog domobranstva doživljava svoje prvo ratno iskustvo u okupaciji BiH i dobiva prvo odličje, Križ za vojne zasluge s ratnom dekoracijom. U 52. ugarskoj pukovniji ostaje sve do završetka Ratne škole u Beču 1884. kada prelazi u Zapovjedništvo 15. zbora u Sarajevu. Pored aktivne vojne karijere Borojevića nalazimo i na mjestu predavača vojne taktike, organizacije i ratne povijesti na prestižnoj Terezijanskoj vojnoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu (1887.-1891.) i časničkoj školi u Košicama 1895. godine.
Uzornu vojnu karijeru nastavlja u praškom 8. zboru, 1904. dobiva čin general bojnika, a već iduće godine postaje zapovjednikom 14. pješačke brigade u Petrovaradinu. Godine 1907. dolazi na čelo Zagrebačkog hrvatsko-slavonskog VII. domobranskog okružnog zapovjedništva, a 1912. preuzima zapovjedništvo nad 6. zborom u Košicama i dobiva čin generala pješaštva. Iako ostatak života namjerava provesti u ugarskim Košicama, izbijanjem rata Borojević na mjestu zapovjednika košičkog zbora kreće u obranu Ugarske te zahvaljujući uspjesima u prvim okršajima s ruskim snagama doživljava slavu koja će ga pratiti do samog kraja rata…
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. srpnja 2022.