Novaci za odrede francuskih kraljevskih mušketira obično su dolazili iz provincije i bili sinovi sitnih ili osiromašenih plemića. U vrijeme Louisa XIV. i Louisa XV. pravila su nalagala da bude najmanje 16 godina star i da zna rukovati vatrenim oružjem, kao i da je poželjno da je novak plemić, gospodin, koji može sam sebe sebe uzdržavati.
Dumasov d'Artagnan po dolasku u Pariz predaje kapetanu Trevilleu pismo preporuke od svog oca, što je također bio važan preduvjet da se nekom odobri služba. Kasnije će postati praksa da sinovi mušketira budu uobičajeni regruti, kao i da služba u mušketirima daje pravo veteranu da zatraži pismenu potvrdu plemstva.
Obuka kraljevih mušketira bila je vrlo stroga i naporna. Novak je morao svladati jahanje, rukovanje vatrenim i hladnim oružjem, pri tom vodeći računa o besprijekornom stanju svoje opreme i naoružanja, kao i dostojanstvene pojave. Louis XIV. bio je osobito strog po tim pitanjim i zahtijevao je savršenu urednost i disciplinu od svojih mušketira, s kojima je rado vježbao i paradirao. Osim toga, pošto je obučavanje kraljevskih mušketira predstavljalo jedan vid vojne akademije, usavršavane kroz dulje vrijeme, kadeti su pohađali predavanja iz književnosti, povijesti, glazbe, umjetnosti te umijeća ratovanja. Nakon dvije godine službe u odredima kraljevskih mušketira, smatralo se da je polaznik stekao dovoljno iskustva da mu se dopusti kupnja čina kapetana (kupnja časničkih položaja je u ono vrijeme bila uobičajena norma za mlade plemiće) ili da mu se ista dodijeli u ime vještina i sposobnosti kojima je kompenzirao svoje slabije imovinsko stanje.
Ilustracija: Maurice Leloir, Tri mušketira.
Izvor: www.facebook.com/LaurusLeslaeana