Budimo realni, nitko ne voli političare, pogotovo ne u ratnim filmovima. Iako generali i zapovjednici, pa u konačnici i obični vojnici, ovise od odlukama predsjednika ili kraljeva, one su često spore i neučinkovite.
To se može opravdati činjenicom da političari žele dobiti rat, a ne samo jednu bitku, i u tu su svrhu spremni žrtvovati svoju vojsku, gradove, pa u konačnici i civile, što ih često čini omraženima u ratnim filmovima. Primjerice, u filmu „The Last Full Measure“ (vidi VP listopad 2020.) cijeli je odred ostavljen da se bori sam bez potpore, u prošlome bro ju časopisa pisali smo o dvostrukom špijunu Penkovskom kojega su Amerikanci ostavili na milost i nemilost Sovjeta, a još je bolji nedavni primjer u filmu iz našeg susjedstva „Quo Vadis, Aida“ (vidi VP siječanj 2021.), koji izravnono upire prstom u spori administrativni aparat UN-a jer nisu na vrijeme spriječili srebreničku tragediju.
Netflixov film „Opsada Jadotvillea“ iz 2016. godine na površini se fokusira na oružani sukob irskih vojnika i francuskih plaćenika, ali političke makinacije zanimljivo ocrtavaju pozadinu sukoba koja je bitna za razumijevanje povijesnih okolnosti. Ova kombinacija akcije i politike rezultirala je zanimljivim filmom koji konačno odaje počast požrtvovnosti Iraca i podsjeća na niz grešaka UN-a koja im je obilježila daljnji rad.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 3. kolovoza 2021.
