U ranome novom vijeku hrvatske su se zemlje nalazile na dodiru triju političkih sustava: habsburškog, osmanskog i mletačkog. Na dodirnim prostorima između tih sustava nastaju vojne krajine. Danas se u javnosti pokušava kazati kako bi termin krajina valjalo zamijeniti s granicom.
Iz moje perspektive to je nepotrebno jer krajina i granica mogu biti sinonimi, no moguće je istaknuti još nešto: naime, ako se pogleda hrvatska povijest u dugom trajanju, onda se i pojmovi mogu razlučiti na osnovi dugogodišnjeg iskustva. U hrvatskoj se terminologiji granicom obično naziva crta ili uže područje razgraničenja, dok bi krajinom mogli nazvati šire područje koje je bilo pod utjecajem crte razgraničenja, ali je obuhvaćalo prostranije područje.
Prva organizacija obrambenog sustava
Hrvatsko-ugarski kralj Žigmund Luksemburški je 30-ih godina 15. stoljeća pokušao organizirati prvi protuosmanski obrambeni sustav. Sustav je bio zamišljen tako da je čitav hrvatski teritorij razdijeljen na tri vojnička tabora (hrvatski, slavonski i usorski), unutar kojih su velikaši morali na kraljev poziv obvezno se vojno odazvati. Ovakav vojnoobrambeni ustroj trebao je onemogućiti daljnji prodor Osmanlija na zapad. Nakon Žigmundove smrti (1437.) ovaj se obrambeni sustav nije pokazao naročito učinkovit, pogotovo zbog toga što se kraljevstvo iznova našlo obezglavljeno u dinastijskim borbama za hrvatsko-ugarsku krunu.
Pad Bosne pod vlast Osmanlija, 1463. godine, usmjerio je kralja Matijaša I. Korvina na stvaranje obrambenoga protuosmanskog sustava. Protuosmanska djelatnost Matijaša I. Korvina slijedila je ranije obrambene spoznaje kralja Žigmunda. Tijekom 1463. godine kralj Matijaš zauzeo je sa svojom vojskom sjevernu Bosnu i tamo osnovao Jajačku banovinu ne čekajući stvaranje križarskih snaga u Anconi. Kada je umro papa Pio II., Matijaš je ostao usamljen pred Osmanlijama. Kralj je osvojio Srebrnik te oblikovao Srebrničku banovinu. Kralj je 1469. Jajačkoj i Srebrničkoj banovini dodao Senjsku kapetaniju i konačno oblikovao korvinski sustav protuosmanske obrane.
Stvorene banovine trebale su postati dio vojnokrajiške organizacije za obranu hrvatskih i ugarskih zemalja. Taj je sustav obrane postojao nekoliko desetljeća. Srebrenička banovina došla je pod vlast Osmanlija 1512., a Jajačka 1528. godine. Korvinski sustav obrane spriječio je osvajanja hrvatskih zemalja i odgodio njihovo djelomično uključivanje u sastav Osmanskog Carstva.
Ustroj Hrvatsko-slavonske vojne krajine (granice)
Pojedini hrvatski plemići usporedno s osmanskim osvajanjima tijekom 16. stoljeća davali su kralju svoje pogranične utvrde. Sredinom 16. stoljeća stvoren je sustav pograničnih straža i utvrda s posadama financiranima od kralja koji se protezao od rijeke Drave do Jadranskoga mora. Taj sustav zovemo Hrvatsko-slavonska vojna krajina (granica). Između Drave i Save utemeljena je Slavonska krajina sa središtem u Koprivnici.
Sastojala se od četiriju kapetanija: Koprivničke, Križevačke, Ivanićke i Đurđevačke. Od Jadranskog mora do Kupe protezala se Hrvatska krajina s važnijim utvrdama: Hrastovica, Glina, Cetin, Slunj, Drežnik, Ogulin, Modruš i tako dalje. Njen primorski dio nazivao se Primorska krajina, gdje su veću važnost imale utvrde: Senj, Otočac, Brinje i Brlog. Poseban su položaj unutar Hrvatske krajine imali uskoci naseljeni u prvoj polovini 16. stoljeća na prostoru Žumberka. Između Slavonske i Hrvatske krajine nalazila se Banska krajina pod neposrednim zapovjedništvom hrvatskog bana. Međimurje (Legradska kapetanija) je spadalo pod Kanišku krajinu, koja je bila sastavni dio ugarskih krajiških područja.
Kralj je 1577. godine upravu Slavonske i Hrvatske vojne krajine prepustio nadvojvodi Karlu. Iduće, 1578. godine održan je sabor predstavnika staleža Štajerske, Kranjske, Koruške i Gorice u mjestu Bruck na Muri. Tamo je bilo određeno stalno financiranje utvrda Vojne krajine. Dogovoreno je da će Štajerska financirati Slavonsku vojnu krajinu, a Kranjska, Koruška i Gorica Hrvatsku vojnu krajinu. Osnovano je Dvorsko ratno vijeće u Grazu koje je postalo vrhovno vojno zapovjedništvo Vojne krajine.
Treba naglasiti da je Hrvatsko-slavonska vojna krajina tijekom 16. stoljeća predstavljala dubinsku bojišnicu protiv Osmanlija koja se oslanjala na stalnu plaćeničku vojsku u utvrdama. Tada nije postojala nikakva unutarnja granica prema matičnoj zemlji. Zbog toga možemo govoriti samo o organizaciji vojske u utvrdama, a ne o području sa stanovništvom koje bi se organizacijski razlikovalo od tada uobičajenih ustrojstava u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavo niji.
Položaj vojničke naseobine na Žumberku (koji je u 16. stoljeću bio dio Kranjske) bio je poseban. Tamo je vladar naselio vojničko stanovništvo na svom vlastitom posjedu i dao mu povlastice. U vojnom ga je pogledu stavio pod zapovjedništvo zapovjednika Hrvatske krajine, ali ga i pored povlastica nije izdvajao iz jurisdikcije Kranjske. Do 17. stoljeća izgrađena struktura vojnih zapovjedništava pružila je organizacijski okvir za novonaseljeno vojničko stanovništvo, kao i za formiranje posebnog područja, ako ne „de iure“, a onda „de facto“ odvojenog od Kraljevina Hrvatske i Slavonije. Pretvaranje vojnih zapovjedništava u teritorije odrazilo se i na Žumberak pa se on odvojio od Kranjske.
Osnivanje i izgradnja Karlovca
Kralj je u drugoj polovini 16. stoljeća upravu Slavonske i Hrvatske krajine prepustio nadvojvodi Karlu. Na saboru predstavnika staleža Štajerske, Kranjske, Koruške i Gorice dogovoreno je da će te pokrajine plaćati troškove Hrvatsko-slavonske vojne krajine. Karlovac je bio izgrađen 1579. godine kao glavna utvrda Hrvatske vojne krajine, a dobio je ime po nadvojvodi Karlu iz obitelji Habsburg.
Karlovac je bio građen planski na sutoku rijeka Korane i Kupe, u blizini stare utvrde Dubovac. Vodotoci što su okruživali novu utvrdu Karlovac omogućili su osiguranje s manjim nasipima. Njegovo je značenje bilo što je postao središnja utvrda za obranu od Osmanlija između Senja i Siska. Nova je utvrda osim hrvatskoga trebala štititi i prostor Kranjske od osmanskih prodora. Karlovac je ubrzo nakon utemeljenja postao stalno središte Hrvatske vojne krajine koja se po njemu s vremenom počela nazivati Karlovački generalat.
Nastavak teksta pročitajte u jednom od slijedećih nastavka. Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u lipnju 2017.