Glavni grad Bosne i Hercegovine nalazi se na strateški važnom položaju u zemlji. Grad je utvrđen i razvijen u vojno središte već u vrijeme osmanske vladavine. Početkom habsburške vladavine, značaj mjesta se povećao, što je rezultiralo izgradnjom „pojasne utvrde Sarajevo“.
U središtu Sarajeva nalazile su se zgrade austrougarske državne uprave, kao i najviši vojni organi Bosne i Hercegovine. Uz zapovjednog generala, koji je istodobno obnašao funkciju šefa državne vlade, od proljeća 1914. u Sarajevu su bili smješteni: zapovjedništvo 15. korpusa pod vojnim inspektorom Feldzeugmeisterom Oskarom Potiorekom, kojemu su izravno podređene 1. i 48. pješačka divizija s 8. i 10. brdskom brigadom (obje također stacionirane u Sarajevu), kao i 2. brdskom i 5. tvrđavskom topničkom brigadom. Nominalno, puni ratni garnizon tvrđave Sarajevo procijenjen je na početku Prvog svjetskog rata s 23 satnije (oko 3500 ljudi što je naraslo na 6000).
Topografija Sarajeva imala je presudan utjecaj na opseg utvrđivanja. Za vojno utvrđivanje u političkom i administrativnom središtu BiH, posjedanje i fortificiranje okolnih planinskih grebena bilo je neizbježno. S jedne strane, gradom su u potpunosti dominirala ova brda, odnosno s ovih se točaka mogao vidjeti gotovo cijeli grad. S druge strane, trebalo je spriječiti i obraniti od topničkog napada centar i sve tamošnje civilne i vojne objekte u slučaju napada. Mjesto glavnog grada države također je bilo od strateške važnosti.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. rujna 2022.