Mostar, kao upravno i vojno središte mostarskog okruga, imao je najviše utvrđenih objekata u Bosni i Hercegovini. Ukupno je bilo po numeraciji devetnaest utvrda od kojih je Werk (utvrda s platformom za topove) kategoriju s topništvom imalo šest objekata, dok je kategoriju Wachhaus (stražarska utvrda) imalo devet objekata.
Tri su utvrde bile u kategoriji Schanze (Šanac) što je predstavljalo veći objekt nepokriven velikim rovom, prilagođen za djelovanje topništvom i lakim naoružanjem. Postojale su također i fortificirane bitnice kao samostalne fortifikacije od kojih se jedna, numerirana, nalazila na sjevernom ulazu u grad u predjelu Vrapčića, a ostale četiri podnumerirane na brdu Hum u sklopu središnje utvrde i svojevrsne citadele. Utvrde su povezane s preko sto međupoložaja u vidu otpornih točaka povezanih rovovima u kamenu ili betonu, i opasanih bodljikavom žicom. Neki od položaja imali su i čelične ploče za djelovanje strojnicama, a one su težile oko 4,5 tone. Položaji na visovima oko grada građeni su u stalnoj i polustalnoj fortifikaciji kao vanjski prsten obrane i izgrađeno je preko pedeset takvih. Unutarnju jezgru obrane činila je defanzivna vojarna Nordlager (Sjeverni logor) pa čak i prije izbijanja Prvog svjetskog rata grad je bio osiguran linijom West Noyau (zapadni unutarnji prsten-obruč) koji se sastojao od pet stražarnica (utvrda tipa Wachhaus) protiv prodora sa sjevera i zapada, a koji se prostirao od Podhuma, Biskupove glavice te preko Bijelog Brijega i Rudnika.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. kolovoza 2022.
