Nije se prvi put dogodilo da se vojni vrh neke zemlje odrekao svog dojučerašnjeg političkog gospodara i vrhovnog zapovjednika i da se gotovo preko noći priklonio novome gospodaru.
Razlog je uglavnom uvijek veoma jednostavan – očuvanje dotadašnjih funkcija, dužnosti, privilegija... Upravo se to dogodilo u Beogradu krajem 2000. godine. Te godine u rujnu održavali su se savezni izbori u Srbiji i Crnoj Gori, u tada zajedničkoj državi pod nazivom Savezna Republika Jugoslavija. Na njezinom čelu bio je ratni zločinac Slobodan Milošević koji je upravljao svim strukturama, pa tako i vojskom i policijom i tajnim službama. Milošević je na izborima gubio, ali poraz nije želio priznati.
Na beogradskim i srbijanskim ulicama izbio je veliki narodni bunt. Vojska se pripremala za intervenciju protiv vlastitog naroda. Mobilizirane su vojne snage, izrađeni planovi, izdane zapovijedi, izvodile su se vježbe, tenkovi su bili spremni za izlazak na ulice. Vojni vrh Vojske Jugoslavije, koji je postavio Milošević, i kojemu je vojni vrh bio odan, za napad na Miloševićev režim i za narodni bunt optuživao je zapadne snage. Po njima, bila je to urota protiv Srbije. Vojna intervencija ipak je izbjegnuta u posljednji trenutak. Vojni vrh je zaključio da je narodni bunt toliko narastao, da je toliko velik, da bi im se intervencija mogla obiti o glavu. Vojni vrh izveo je obrat. Odbio je poslušnost Miloševiću, odbio je intervenirati za njega i time je otvorio put priznanju pobjede novoizabranog predsjednika SRJ Vojislava Koštunice. Vojni vrh se Koštunici posve podredio, Koštunici su govorili što mu je odgovaralo da čuje, a Koštunica ih gotovo nije dirnuo. Miloševićev vojni vrh u tom nacionalnom prevratu ostao je gotovo neokrnjen, gotovo nitko nije smijenjen s dužnosti. O svemu tome, na temelju dokumentacije, u ovome broju iscrpno piše dr. sc. Bojan Dimitrijević.
Ovdje bih svakako volio izdvojiti još jedan članak, i to o operaciji “Herbstgewitter” i Wehrmachtovim fortifikacijama na Pelješcu iz vremena Drugoga svjetskog rata. Članak je napisao Orsat Žitković, ali članak nije samo o operacijama, nego i sam naziv teme govori da je autor obišao sve glavne fortifikacije na Pelješcu iz tog vremena koje su do danas očuvane, poslikao ih i opisao.
O svemu ostalome pak čitajte dalje u časopisu.