Vojnici 1. gardijske brigade "Tigrovi"

Na prostoru nekadašnje raspadajuće Jugoslavije početkom 1990. sve ma­ske su pale. Jedno je bilo sigurno, a to je da će u skoroj budućnosti u Sloveniji i Hrvatskoj započeti oružane borbe. Slovenci su uspjeli sačuvati oružje i opre­mu svoje Teritorijalne obrane i znatno su spremnije dočekali napad Jugoslavenske narodne armije (JNA), odnosno federalnih oružanih snaga, koje su sve očitije postajale instrumentom velikosrpske osvajačke politike. Prije prvih oružanih sukoba, JNA i federalne tajne službe razoružale su Hrvatsku teritorijalnu obranu. Dio opreme i naoružanja iznesen je iz Hrvatske, a dio je predan mjesnim Srbima koji su pripremali oružanu pobunu i prostor za intervenciju, odnosno okupaciju, snagama JNA. Hrvatska policija, njezine specijalne, pričuvne i redarstvene postrojbe, ostale su jedina malo­brojna oružana sila sposobna suprotstaviti se velikosrpskoj agresiji. U ozračju vojne blokade Hrvatske i izvjesne srpske agresije, njezino političko vodstvo, s predsjed­nikom Franjom Tuđmanom na čelu, poduzelo je korake ustrojiti vlastitu oružanu silu. Uz veliku pomoć hrvatske dijaspore kupljeno oružje i vojna oprema, većinom s „crnog tržišta", stizalo je na sve moguće načine potajice u Hrvatsku koja se tada nalazila pod vojnim embargom. Od kraja 1990. ustrojavaju se prve hrvatske vojne postroj­be koje su naoružane i opremljene "svim i svačim". Na prvom postrojavanju i javnom pokazu postrojbi novoustrojenoga Zbora narodne garde (kraće ZNG) na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici 28. svibnja 1991. mogao se steći dojam o suvremenoj i dobro naoružanoj vojsci. U pozadini, daleko od očiju javnosti, podizane su nove vojne postrojbe. Pojedine od njih znatnim dijelom naoružane su lovačkim ili trofejnim oružjem iz Drugoga svjetskog rata. Odore su jednako tako bile šarene – od civilne odjeće, radinič­kih odora, do prvih odora krojenih od čvršćih tkanina sive, maslinaste, tamnoplave i zelenkaste boje. Jedino što je bilo jednako, odnosno uniformno u postrojbama, bilo je službeno vojno znakovlje ZNG-a. U tom vremenu započinje i izrada znakovlja svake od individualnih postrojbi što će tijekom Domovinskoga rata (1991. – 1995.), koji će ubrzo uslijediti, postati široko prihvaćenom pojavom.

Na stadionu u Kranjčevićevoj ulici moglo se vidjeti da će uniformiranje i opremanje nove hrvatske vojske krenuti u pravcu zapada, odnosno suvremenih vojski NATO-a. Na drugoj strani, JNA i postrojbe lokalne srpske teritorijalne obrane ostat će odorama, opremom i naoružanjem, pa čak ustrojem i taktikom, u vremenu vojske Sovjetskoga Saveza iz '70-ih godina.

U dostupnim vojnim i trgovačkim skladištima u Europi i izvan nje nalazio se velik broj američkih kamuflažnih odora ili njihovih mjesnih kopija spremnih za kupce kao što je Hrvatska. Amerikanci su 1948. izradili takozvani ERDL (od am. Engineer Research Development Laboratories – Inženjerski istraživački i razvojni laboratorij) četverobojni kamuflažni uzorak odore koji je u službenoj uporabi njihove vojske u ratu u Vijetna­mu od 1967. Sve širom uporabom IR (infracrvenih ciljnika i naočala za noćno promatranje) redizajnirana je ERDL kamuflaža od koje su zadržane boje i uzorak te su samo površine pod svakom od boja postale nešto veće. Bojama je dodan sastojak sum­pora kako bi se smanjila njihova uočljivost u IR spektru. Takav novi tzv. šumski kamu­flažni uzorak (eng. Woodland pattern) američka vojska standardizirala je 1981. U početku su hrvatski vojnici obukli kupljene američke kamuflažne odore, model 1967. i 1981., da bi već 1992. započela njihova lokalna izrada, ali bez dodatka sumpora. Kako boje nisu bile standardizirane, tako su kamuflažne odore izrađivane u različitim nijansama osnovnih kamuflažnih boja – smeđoj, crnoj, zelenoj i svijetložutoj.

Posebnost hrvatske vojske tog vremena upravo je in­dividualno znakovlje različitih postrojbi, stožera, odje­la i službi, kojih je načinjeno najmanje nekoliko stotina. One uz službeni redni broj postrojbe nose nazive kao „TIGROVI", „GROMOVI", „PUME", „VUKOVI" ali i „ŽOHARI", „ŽUTI MRAVI", „PAUCI" i sl. Upravo ti nazivi pokazuju slobodarski i domoljubni duh vojnika bez ikakvih političkih indoktrinacija. Nekakvi „mravi" ili „žohari" bore se protiv neprijateljske „partizanske", „kozaračke", „ličke" i druge brigade kojima su u ne­kom drugom vremenu pedeset godina podizani spo­menici.

Također prema američkom uzoru, iznad desnog dže­pa na jakni nalazio se natpis „TIGROVI" i iznad drugog džepa prezime vojnika. Konačno u gardijske i specijalne postrojbe stigle su i beretke crne, cr­vene ili zelene boje. U svečanim prigodama na crnoj beretki 1. gardijske brigade nošene su metalne značke slične znaku s rukava.