Vjerojatno najpoznatiji i najuspješniji vojni zapovjednik čitave povijesti, Aleksandar Veliki, nikada nije prestao fascinirati sve zainteresirane u izučavanju vojne povijesti svijeta. Imajući samo 20 godina u trenutku kada je postao kralj Makedonije, on je već tada počeo pokazivati vojnički genij zahvaljujući kojem je ubrzo postigao seriju presudnih vojničkih pobjeda protiv moćnog Perzijskog Carstva, čije su se granice protezale od Balkana pa sve do Himalaje te od Egipta do Kaspijskog jezera. U svojoj gotovo epskoj 11-godišnjoj kampanji, on je zajedno sa svojom relativno malobrojnom vojskom proputovao tisuće kilometara kroz nepregledna pustinjska područja, ravnice i šumovite krajeve, vodio velik broj bitaka i opsjedao brojne gradove diljem Bliskog istoka i Azije kako bi postao istinski gospodar golemog carstva koje se prostiralo od Grčke do Indije. Aleksandar je među svojim ljudima uspio zadobiti dotad rijetko viđenu lojalnost te je među brojnim ženama znao pobuditi pažnju i strast.
On je također bio fasciniran stranom kulturom i zaintrigiran misterijima raznih onovremenih religija. Pa ipak, tijekom svoje vrlo istaknute karijere Aleksandar je, želeći ispuniti svoje snove o jedinstvu Istoka i Zapada, uvrijedio i izdao velik broj svojih ljudi, a odbio je i mnoštvo žena, uništio brojne gradove i progonio mnoštvo religijskih sekti. Kada bismo rekli da je stvorio mnogobrojne neprijatelje, ne bismo pretjerali. Bilo bi stoga logično pretpostaviti da mu netko, prije ili kasnije, pokuša oduzeti život. I uistinu, tijekom njegovih posljednjih tjedana života savjetnici su ga učestalo obavještavali o prijetnjama koje su dolazile iz visokih krugova njegova najužeg dvora. Međutim nije ih poslušao.
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne povijest od 5. veljače na svim kioscima!
