Kao i druge europske države, Austro-Ugarska se početkom 20. stoljeća počela baviti ratnim zrakoplovstvom, iako u manjoj mjeri nego što je to bio slučaj u Francuskoj, a posebice u Njemačkoj gdje su istodobno razvijani zračni brodovi („Zeppelini“) i zrakoplovi s motornim pogonom. U Austriji su prvi baloni rabljeni u vojne svrhe još 1849., dok su austrijska vojska i ratna mornarica opsjedale Veneciju, tadašnju austrijsku glavnu ratnu luku, gdje je tijekom revolucionarne 1848. izbila pobuna pučanstva i većeg dijela mornarice protiv austrijske vlasti. Tijekom rata protiv Pruske i Italije 1866. također je uspostavljena austrijska „zrakoplovna postrojba“ s balonima za obranu Beča od pruskog napada do kojeg ipak nije došlo. Civilno zrakoplovstvo dalje se razvijalo, a 1888. zrakoplovni entuzijast Viktor Silberer organizirao je u Beču privatnu zrakoplovnu izložbu. Kako su i druge države pokazivale sve veće zanimanje za zrakoplove (tada još pretežito balone), austrougarsko Carsko ministarstvo rata iste je godine poslalo nekoliko časnika i jednog fizičara na „studijsko putovanje“ u Berlin, Pariz i London, kako bi se upoznali sa suvremenom zrakoplovnom tehnologijom. U Beču je osnovan i civilni Institut za aeronautiku (Aeronautische Anstalt), gdje je 1890. Ministarstvo rata poslalo na školovanje osam časnika. Civilni „športski“ i meteorološki baloni bili su tada jako popularni, a do početka Prvoga svjetskog rata postavili su ili srušili brojne rekorde u visini, dužini ili trajanju leta.

Poslodavac traži radnika sa SSS i nudi 1700 eura plaće