Krajem Drugog svjetskog rata, u jeku završnih borbi, Sovjetski Savez neumorno je radio na razvoju novog oružja. Jedan od prioriteta bio je razvoj jurišne puške koja će biti iznimno jednostavna za korištenje, sigurna i pouzdana. Sovjetske vojske posebno se dojmila njemačka jurišna puška „Strumgewehr 44“, koja je poslužila kao ideja za novu pušku na kojoj je radio Mihajl Kalašnjikov.
Godine 1947. Kalašnjikov je, nakon nekoliko neuspjeha, uspio proizvesti dovoljno jednostavnu, pouzdanu i sigurnu pušku te je počela proizvodnja prvih 5000 primjeraka „AK-47“ („Avtomat Kalašnjikova 1947“) ili samo „AK“ („Avtomat Kalašnjikova“) puške. Od 1949. godine „AK-47“ puška ulazi u službenu uporabu sovjetske vojske. Bajuneta za „Kalašnjikov“ razvijala se paralelno s puškom. Prva inačica rađena za „AK-47“ pušku nosila je oznaku „56-h-212“. Postojalo je nekoliko ranijih inačica u prototipu, no prva službena bila je „56-h-212“. U vojnu uporabu ulazi 1953. godine s trećom inačicom „AK-47“ puške. Bajuneta se proizvodila u „IŽMAŠ“ tvornici („Inženjerski zavod Iževsk“) u glavnom gradu Udmurta Iževsku. Od gotovo identične bugarske inačice ovu bajunetu razlikuje maleni logo tvornice utisnut pored prstena. Logo „IŽMAŠ“ tvornice je strijela u trokutu. Kod identifikacije treba paziti jer je žig ponekad gotovo nevidljiv. U literaturi i na internetu mogu se naći brojni nazivi za ovu bajunetu.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. kolovoza 2018.
